Bez Tešića ne bi bilo ni naše kćerkice Ane

Jelkica i Josip Rukavina iz Ličkog Petrovog Sela, deset su godina pokušavali prvoj kćeri podariti brata ili sestru. Medicina je bila nemoćna, a onda im je san ostvario fitolog Slobodan Tešić. Supružnici su prije četiri godine ponovo postali mama i tata

Nema riječi kojima bismo zahvalili Slobodanu Tešiću što nas je ohrabrio u trenucima kad smo se već pomirili s činjenicom da ne možemo imati dijete. Dao nam je terapiju, koja je, u zimu 2001. godine, jedva stigla u našu Liku, i potaknuo nas da ponovo postanemo mama i tata – svjedoči Jelkica Rukavina, 34-godišnja službenica iz Ličkog Petrovog Sela, držeći u naručju dražesnu djevojčicu Anu, koja je prije nekoliko tjedana ugasila četiri rođendanske svjećice.
- Prvo dijete, danas tinejdžericu Ivanu, rodila sam prije 14 godina. Imala sam laganu trudnoću i porod, pa sam, skupa sa suprugom Josipom, planirala brojnu obitelj. Željela sam roditi drugo dijete dvije godine nakon Ivane, kako bi bila mala razlika među njima. No, vrijeme je prolazilo, a ja nikako nisam ostajala trudna.

      Šok nakon nalaza
 
Nastavak njene priče nalikuje pričama svih žena koje očajnički čeznu za dječijim zagrljajem. Dvije godine nakon prvog poroda, prvi je put posjetila liječnika, koji ju je poslao na pretrage. Iako su nalazi bili uredu, predloženo joj je propuhivanje jajnika. Nakon zahvata, po liječničkim procjenama, više nije postojala prepreka za ponovnu trudnoću. Međutim, vrijeme je prolazilo, a za trudnoću nije bilo nikakvih naznaka. Njih dvoje su bili nemoćni.

Zato su Jelkica i njen suprug Josip, po zanimanju policajac, posjetili liječnika. Tada je prvi put klasična medicina pronašla prepreku za njezinu trudnoću. Suprugu je dijagnosticirana slaba pokretljivost spermatozoida.