Najveći dio hrane treba da je slatkastog okusa, a taj okus daju žitarice   - U makrobiotičkoj prehrani okusi su puno blaži  - Da bi se postigla ravnoteža kiselog i lužnatog, važno je jesti određene omjere žitarica, povrća, mahunarki, sjemenki  - Struktura obroka prema makrobiotičkim načelima

Da bi se stvorila ravnoteža između vanjskog i unutrašnjeg okoliša, neophodno je prilagođavati kuhanje promjenama u okolišu, promjenama godišnjih doba i ličnim potrebama. Veliku ulogu u tom procesu igra raznolikost.

Raznolikost

Raznolikost podrazumijeva različite sastojke, začine, tehnike rezanja, način i dužinu kuhanja, vrstu ulja i aranžiranje jela. Raznolikost se ogleda kroz sljedeća svojstva namirnica:

Boje

 Različite boje u prehrambenim namirnicama predstavljaju i različite energije. Zeleno povrće osvježava i umiruje, dok narandžasto, bijelo i žuto jača i stabilizira organe u donjem dijelu trbuha.

Okusi

 Okusi zastupljeni u prehrambenim namirnicama su: slatkast, slan, kiseo, ljutkast i gorak. Najveći dio hrane treba da je slatkastog okusa, a taj okus upravo i daju žitarice. U procentima bi to bilo oko 75%, a ostatak otpada na ostale okuse. U makrobiotičkoj prehrani okusi su puno blaži. To je problem onima koji mijenjaju prehranu, jer im je u početku hrana neukusna. Nakon izvjesnog vremena papile na jeziku počinju prepoznavati prirodne, fine okuse namirnica. Da bi se okusi uravnotežili, pomažu različite tehnike kuhanja i začinjavanja.
Dodavanjem mladog luka ljutkastog okusa blago slanoj supi je primjer balansiranja.  Po žitaricama koje su slatkastog okusa posipamo začine kao što su gomashio, shiso ili tekka, koji su blago slani i gorkasti.