Ekcem, ta nekada rijetka bolest na selu - danas se i tamo širi - posebno hara po gradovima. Jedan od razloga njenog širenja očito je sve veći broj različitih izvora zagađenosti okoline. Hemijska industrija svake godine izbacuje na tržište stotine novih tvari. Može se reći da je svaka nova molekula sama po sebi činitelj izazivanja ekcema. Ovo oboljenje nastaje kada na organizam djeluje otrovna tvar koja putem zraka, vode ili hrane dolazi u kontakt sa tijelom. Najpogodniji "tereni" su kod onih osoba koje se nazivaju "artritičari - alergičari", kod kojih se uostalom ekcem često izmjenjuje sa reumatizmom, astmom, sa napadima koprivnjače itd. Psihički poremećaji, jaka uzbuđenja, te loše funkcioniranje jetre, gotovo uvijek pogoduju izbijanju kriza. Ekcem se teško liječi. Jedan će lijek sigurno djelovati kod nekih osoba, ali će biti bez učinka kod drugih.

Tipičan razvoj ekcema ima četiri faze:sve počinje crvenilom koje malo natekne (eritem), zatim se pojave mali mjehurići koji peku i jako svrbe (kod djece to može biti prava muka); iz mjehurića izlazi malo blijedožute tekućine, a zatim nastaju krastice; zadnji je stadij deskvamacije, ljuštenja, tj.otpadanje pokožice u malim sivkastim listićima.

Uz tu opće šemu javljaju se razičite podvrste:suhi ekcem poput lišaja (lihenoid), ekcem u listićima (lisnati), orožnjeli ekcem (keratozni), itd.

Nijedan se ekcem ne smije uzimati olako, posebno ako zahvata veću površinu. Uvijek je potrebno zatražiti liječničku pomoć, jer bi inače moglo doći do neugodnih komplikacija (dodatne infekcije, upale limfnih žlijezda, čireva, itd)