|
Munira Viđen (72), domaćica iz Sarajeva, kojoj je nesvakidašnja umjetnost uljepšala starost
U ratnoj osami, bez djece koja su se razasula diljem svijeta, Munira je najozbiljnije počela da slika suhim cvijećem, uradivši preko 300 eksponata, od kojih su mnogi stigli do Amerike. Ovakav način slikanja, za ovu penzionerku je zamjena za lijekove nakon tri teške operacije Kada uđete u prostrani i mirisni stan 72-godišnje domaćice Munire Viđen, u sarajevskoj ulici Hamdije Kreševljakovića na broju 60, imate osjećaj da ste ušetali u livadu punu raznobojnog cvijeća. Svud oko vas dočekuje vas cvijeće u najljepšim bojama: majčina dušica, kadulja, bijela rada, makovi, livadkada, ljiljani, zvončići, zumbuli... Cvijeće je i u saksijama i u ćupovima, na policama, među knjigama, po prozorima, pa i ćilim pod nogama osjećate kao livadski tepih. Uz osmijeh dobrodošlice, ljubazna domaćica reče: -Zime dolaze i prolaze, ali u mojoj kući je vazda proljeće!
Cvijeće i ljubav
Napolju je puhao studen februarski vjetar, koji je donosio "miris"snijega sa okolnih sarajevskih brda, dok nam je ova susretljiva gospođa u toplini svog doma sa uzvišenim osjećanjima pričala, koliko je ljubavi utkala u svaku uramljenu sliku koja je "prekrila"zidove velikog stana. - Slikanje suhim cvijećem je Božiji dar. Nisam se za ovo školovala, sve ovo je samo plod moje ljubavi prema cvijeću. Prije rata, sakupljala sam svijeće kamo god sam išla, a u želji da ono najljepše sačuvam, kako ne bi uvehlo, počela sam ga presovati, tako da danas imam nekoliko sanduka punih herbarijuma. Kada je došao rat, najozbiljnije se rodila ideja da slikam suhim cvijećem, tako da danas imam preko 200 uramljenih slika, a niti jedna slika nije ista- objašnjava Munira.
|
