Ljiljana Radonja (54) iz Lukavice, četiri godine bila na mukama zbog oboljele kičme, kukova i koljena

- Još kao djevojku mučili su me bolovi u kičmi, loše sam spavala i osjećala neku napetost, izmorenost... Međutim, tome nisam pridavala veliki značaj. Pogotovo kada sam se udala, i kada sam opravdanje za moje zdravstvene probleme pripisivala teškom životu na selu. Svekar je imao puno zemlje i stoke, pa se radilo od jutra do mraka. Osim toga, rano sam uplovila u bračne vode, bilo mi je tek šesnaest, a sa sedamnaest sam već i djecu počela rađati Kada se sve to uzme u obzir, nije da nije bilo razloga za moje loše zdravlje - priča Ljiljanja Radonja iz Lukavice, žena koja je do prije tri mjeseca imala diagnozu upale zglobova i povišene sedimentacije. Osjećala je bolove u predjelu kičme i kukova.

Čime sam zaslužila da se patim?

Ljiljana je po zanimanju domaćica. Sa mužem Bogdanom izrodila je dvoje djece, sina i kćer. Oni su danas odrasli i žive u Njemačkoj, fino su se, kako kaže njihova majka snašli, tako da i svoje roditelje i djeda izdržavaju. No, posljedjih godina porodični sklad prekinulo je Ljiljanino teško zdravstveno stanje. Bila je, kaže, došla u takvu situaciju da je po kući hodalao kao cuko, jer se, usljed oboljelih zglobova, nije mogla ni uspraviti.
Prvo sam počela osjećati bolove u kičmi a onda i kukovima. Bilo je to 2000. godine. Tri godine poslije oboljela su mi i koljena, do te mjere da nisam mogla stajati na nogama. Kako sam samo tada bila nesreta. Noći sam provodila plačući... Pitala sam se zašto me Bog ovako kažnjava? Nikada nikoga nisam vratila sa vrata, pomagla sam ljudima koliko sam mogla. Pa jesam li, Bože, zaslužila ovoliku patnju? Ljekari su jedini izlaz vidjeli u operativnom zahvatu, ne garantujući mi da će operacija uspjeti, te su mome suprugu objasnili da mora potpisati pristanak i preuzeti odgovornost na sebe. Nisam to mogla podnijeti. Operacija ne dolazi u obzir, zaklela sam se.