Hafiz Zilko Žolja, (76), iz Uvorića kod Visokog, iz hobija napravio stotine levhi, čiji ajeti krase mnoge džamije u BiH

Zilko časnu titulu hafiz nosi već punih 56 godina. Naučio svetu knjigu, Kur'an, napamet, davne 1951. godine. Četvrtak bio, drugog augusta 1951. godine, vrijeme ikindije namaza. Poslije je i sam bio muhafiz (učitelj) četvorici hafiza. To, kaže Zilko, neće zaboraviti dok je živ.

Prva levha kćeri na dar

Doživio je hafiz Zilko lijepih godina. Sedamdeset šesta mu je i već je 23 godine u penziji. Živi sa svojom hanumom i jednim sinom. Drugi mu je sin u Visokom, u gradu. Stan, kaže, kupio. Imao hafiz i dvije kćeri. Udate obje. Jedna se na Duhre kod Visokog udala, a za drugu ga ne upitah. On, iako zagazio u osmu deceniju, nema mira. Naučio, kaže, raditi otkako zna za sebe, pa ni u penziji ne može mirovati. Radi, hoda... a posljednjih 15 godina vrijeme provodi crtajući levhe, čiji harfovi danas krase više od stotinu džamija širom BiH i, ko zna koliko bi ih još bilo da mnoge od njih nisu porušene zajedno sa džamijama tokom agresije na BiH.

- Ako čovjek za života ne ostavi neki trag kao da nije ni živio - počinje Hafiz Zilko svoju priču - Doduše, kaligrafijom se bavim više iz hobija nego iz biznisa ali, eto, kažu ljudi da je interesantno i neobično.
 

- Kaligrafiju sam zavolio još dok sam bio dvadesetpetogodišjnak. Bio sam iman - hodža i, kako ondašnji Titin sistem nije baš dozvoljavao da se, pogotovo mlađi svjet, javno podučava arapskom pismu i vjeri općenito, bio sam prisiljen, a naravno i ostali imami, iznalaziti načine kako da ipak svoje vjersko znaje prenesemo na ostale. Stavio bih ja onda teku i olovku u džep, pa gdje god bih došao pokazivao bih i učio svijet, maltene krišom. Od tada sam zavolio arapsko pismo i kaligrafiju, da evo i u sedamdeset šestoj godini nemam mira - kaže  Zilko.