Kako je biti budan neprekidno 1725 dana, pripovijeda Britanka Tina Lejkin:

U prosjeku jedan od tri čovjeka broje ovce prije nego što utonu u san, ali za Tinu Lejkin (28), nekoliko neprospavanih noći pretvorile su se u godine bdijenja, čišćenja, peglanja i dugih vožnji

- Ispočetka sam uspijevala da, doduše teškom mukom, odspavam po nekoliko sati, ali su se onda stvari otele kontroli. Mislila sam da je to samo prolazna faza, te da ću uspjeti da vratim ranije navike spavanja, ali problem je postajao sve izraženiji. Nakon mjesec dana stvarnog nespavanja, moj suprug je insistirao da odem kod ljekara. Poslušala sam ga i otišla sam kod moje porodične liječnice. U tom trenutku nije mogla mnogo učiniti za mene, zapravo, činilo se kao da i sama nije osjetila koliko je stvar bila ozbiljna. Dakle, dala mi je listu «zadataka» kako bi mi se vratio zdrav san. Prije svega, zabranila mi je da pijem kafu poslije četiri poslijepodne, kazala da bi bilo dobro da poslije šest ne zapalim niti jednu cigaretu, savjetovala da ne jedem u kasnim večernjim satima, te da pokušam da se budim svakoga dana u isto vrijeme, kako bih uspostavila rutinu spavanja. Svakog ovog savjeta sam se slijepo držala, ali, nažalost, i dalje sam cijele noći i dane bila budna.

Širom otvorene oči

Tina nastavlja kako joj se kroz neko vrijeme i zdravlje pogoršalo, te je vrlo često patila od gripe i prehlade.

- Insomnia je postala moj najveći neprijatelj. Dok sam širom otvorenih očiju ležala u postelji, satima sam razmišljala o tome kako da joj se suprotstavim i pobijedim je, ali što sam više mislila sve sam dalje i dalje bila od sna. Kada bih shvatila da ću budna dočekati zoru ustajala bih iz kreveta  u tri - četiri sata, oblačila se i izlazila iz kuće. Spas sam, ali samo za neko vrijeme, nalazila u dugim noćnim vožnjama. Obično bih pravila duge ture, zatim se zaustavila usred ničega, gasila motor, padala preko volana i kupala se u suzama. Zaista sam bila očajna, te beskrajno iscrpljena i isfrustrirana.