|
Almedina Kaljun (42), sa Založja kod Breze Kao rudarka počela raditi sa 18 godina i tri mjeseca - Svakodnevno 250 metara ispod površine zemlje i do nekoliko kilometara tunelima, maršruta je koju prolazi sa svojim kolegama - Za 23 godine staža imala dvije ozbiljnije povrede - Kada bi se ponovo rodila, opet bi bila rudarka
Sl. Ulazila sam u jame duge i po 13 kilometara: Almedina Kaljun
Da postoji orden za neobično zanimanje, Brezanka Almedina Kaljun već odavno bi ga dobila. Ova rudarka je više od pola svog života provela u rudniku. Tu se zaposlila davne '84. godine, odmah nakon završetka srednje rudarke škole. Tada je imala svega 18 godina i tri mjeseca, no, smatrala se dovoljno odraslom i sposobnom za teške rudničke poslove, što je vremenom i dokazala. No, na samom početku, njenom neobičnom zanimanju, osim oca Omera, protivili su se gotovo svi. Majka Enisa, kaže, ni nakon toliko godina nije se navikla i još uvijek strahuje za Almedinu. - Rudnik je nešto za šta sam vezana cijeli svoj život. Rođena sam u Smailbegovićima, naselju nadomak rudnika. Kao mala igrala sam se oko rudnika. Moj rahmetli otac je zaradio penziju kao rudar. Moj dedo također, pradedo, amidže... Danas moj muž i brat rade u rudniku i svi smo nekako tu, godinama vezani za rudnik. Odatle je vjerovatno i potekla moja ljubav za rudarstvom - počinje Almedina svoju priču. - Znam da je rudarsko zanimanje malo neobično za jednu ženu. Kada sam se zapošljavala zatekla sam samo dvije žene; inženjerku Dragicu i još jednu tehničarku, a osim nas u Brezi ne znam da igdje postoji sličan slučaj - priča Almedina, naglašavajući da ih sada u jami ima ukupno šest, te još nekoliko žena koje povremeno silaze u jamu. To su obično, kaže, inženjerke rudarstva.
Ljudski faktor - Znam da ljudi imaju određenu odbojnost prema jami. Čak i veliki broj kolega koji rade u rudniku, nikada nisu sišli u nju. Neki od njih su i penziju dočekali, a nisu se usudili ući. Rade, tako, neke poslove na površini zemlje. No, da budem iskrena, imaju i razloga. Koristimo opremu koja je nerijetko stara i više od pedeset godna a sve to utiče na sigurnost rudara. Mada, kada realno sagledam, i nije to baš toliko strašno, kako se čini. Posao rudara je težak i opasan onoliko koliko ga sam rudar učini takvim, bez obzira bio muško ili žensko. Naravno, postoji i onaj dio gdje ljudski faktor ne može uticati, ali u većini slučajeva nesreće su izazvane ljudskom nepažnjom. Slijedite li pravilo koje kaže: Kada se krećeš kroz jamu, gledaj ispred i iza sebe. Gledaj sa lijeve i desne strane i gledaj pod noge i iznad glave i, sigurno ti se ništa neće desiti - kroz šalu objašnjava Almedina i priznaje da unatoč dugogodišnjem iskustvu, na to pravilo ponekad i zaboravi.
|
Aura u posjeti 
