|
Hoće li i kada BiH dobiti Banku matičnih stanica (3) UPOTREBA MATIČNIH STANICA JE JEDINI LIJEK KOD TUMORA
Što prije u BiH formiramo banku matičnih stanica krvi, to ćemo prije moći pomagati mnogima koji boluju od malignih bolesti, prije svega djeci. U skoroj budućnosti broj onih koji će trebati pomoć ove banke bit će neuporedivo veći, upravo zbog upotrebe matičnih stanica u liječenju solidnih malignih tumora i autoimunih oboljenja. Danas postoje vrlo djelotvorni citostatici (kemoterapija) koji se koriste kod liječenja leukemija i limfoma. Što je doza citostatika veća, bolje su i šanse za izlječenje oboljelog, ali citostatici osim što ubijaju ćelije raka, štetno djeluju i na druge organe, tako da je njihovo doziranje ograničeno. Na njihovo djelovanje posebno je osjetljiva koštana srž, koja proizvodi matične stanice krvi iz kojih se razvijaju sve druge ćelije krvi. Korištenje prevelike doze citostatika izaziva nepovratno uništenje koštane srži i smrt oboljelog. Uvođenjem transplantacije matičnih stanica (ćelija) krvi u liječenje malignih bolesti, postiže se višestruko povećanje doze citostatika, a samim tim veća efikasnost liječenja. Dakle, većinu ćelija raka ubija visoka doza citostatika sa ili bez korištenja radioterapije (zračenja), a alotransplantacija se koristi da se nadomjesti koštana srž i da novostvorenim imunim sistemom uništi ćelije raka koje su preživjele djelovanje kemoterapije. Autologna (auto) transplantacija matičnih stanica krvi Broj onih kod kojih je moguća transplantacija matičnih stanica uzetih od drugih osoba (srodni ili nesrodni davatelji) je ograničena.To je ponajprije zbog nemogućnosti nalaženja tkivno podudarnog davaoca, zbog čega se i osnivaju banke matičnih stanica krvi ili zbog starosne granice (do 60 godina kad je davalac rođak i do 45 godina kod nesrodnog davatelja). Zbog toga se danas alotransplantacija kao način liječenja koristi samo kod oko 30% od ukupnog broja onih kojima je potrebna. Navedeni razlozi doveli su do razvoja drugog načina transplantacije, poznate kao autologna (auto) transplantacija. Kod ove transplantacije primatelj i davatelj matičnih stanica krvi je ista osoba. Jednostavnije rečeno od oboljelog se uzimaju njegove matične stanice, zatim se tretira visokom dozom citostatika, nakon čega mu se vraćaju njegove matične stanice, iz kojih će se razviti stanice krvi. Dakle ideja je ista kao kod transplantacije kad su donor i primaoc različite osobe, a to je korištenje što većih doza lijekova što bitno povećava šanse za izlječenje. Ipak između ovih dviju vrsta transplantacija postoje bitne razlike, kako po načinu na koji se izvode, tako i po efektima na bolest zbog koje se izvode. Od ukupnog broja transplantacija matičnih stanica krvi oko 70% otpada na autotransplantacije.
|
Nauka i zdravlje 
