Životinje to rade bolje

Racionalizacijom je homo sapiens došao do mnogih otkrića koja su ga uzdigla na pijedestal dominantne vrste na planeti, ali dokle će da održi taj primat? Kako niža bića mogu da pomognu da se prežive svi negativni efekti tehnološkog razvoja koji se često vraćaju kao bumerang? Evo nekih detalja iz životinjskog svijeta, na koje bi i čovjek trebao obratiti pažnju:

1. Prirodnim odabiranjem u kojem najjači pobjeđuje obezbjeđuje se kvalitetno potomstvo, a pritom ženka nepogrešivo bira najboljeg za nastavak vrste. To se donekle zadržalo i u ljudskom rodu, pa ako je bilo dozvoljeno da bira, žena je uvijek instinktivno osjetila ko je pravi i koga želi za oca djece.

2. Životinja vrlo pažljivo bira stanište: na primjer ose grade osinjake na mjestima koja su za čovjeka loša i koja zovemo  "geopatogenim zonama", a ako to urade u krovu neke kuće, znajte da je ispod tog gnijezda loša zona za čovjeka. Ovce se sakupljaju da noće na najboljem mjestu na livadi i tu bi trebala da se zida kuća. Tako su i radili stari Rimljani. Mačka će u stanu da izabere loše mjesto za čovjeka, dok će pas izabrati najbolje, pa bi čovjek trebao da ga slijedi. Gdje su mravi, tu ima lošeg zračenja, dok konji u štali izbjegavaju geopatogene zone... Za razliku od životinja, čovjek veoma rijetko bira stanište, zida kuće na najgorim mjestima, a onda se pita ko je kriv za "vertikalne smrti" - pojave kancera i kardiovaskularnih bolesti u vertikalama nekih solitera i u kućama blizu trafo stanica, ispod dalekovoda... 

3. Životinje, hodaju, trče..., a mi sjedimo, slabo se krećemo, nosimo cipele i papuče i kada smo na ljetovanju blizu vode, vozimo se u prevoznim sredstvima koja najčešće imaju gumene točkove...Tako prekidamo dotok magnetnog polja zemlje u organizam i naše sitne baterije - ćelije - ostaju bez dodatne zemaljske energije, slabo rade, metabolizam se usporava...Pored toga talože se toksične, kisele materije, počinju degenerativne bolesti taloženja, kočenja, usporavanja, javljaju se bolovi, nesposobnost da se krećemo i - krug se polahko zatvara. Tada nastupa hemija, uzimaju se lijekovi i šakom i kapom, bez veće kontrole šta se sa čim slaže, kakve su sporedne posljedice...Sve u svemu liječimo se da se - ne izliječimo. Hodajmo što više, izujmo se kada smo pored rijeke i šetajmo bosi na livadi.