Hasib Silajdžija Mačak, novotravnički boem i avanturista, odlučio napraviti vlastiti avion

Želja da poleti: Hasib Silajdžija Mačak

U životu se Hasib Silajdžija, kako kaže, bavio svime i svačim, život ga je podučio raznim zanatima, pa je tako bio rudar u Brezi, zidar širom bivše Jugoslavije, radio je na brodogradilištu u Splitu, pa u auto-saobraćaju i gdje sve ne, kako on to kaže. Ali od svega toga i sa velikom ljubavlju se ponajviše posvećivao motorima i brzini, pa i danas tu i tamo popravlja motore, motorke i auta, ali samo benzince, jer kako kaže to mu je u krvi.
Još kao dijete se izdvajao od svojih vršnjaka, uvijek je bio drugačiji od ostalih. Upravo zbog toga su ga prozvali – Mačak!

- Kad sam bio dječak na drvo sam se penjao uz grane, dok su sva druga djeca uz deblo. Tako se ja dohvatim grane i počnem se penjati, sa grane na granu i isto tako silaziti sa drveta. Svi su dovikivali - „vidi ga, penje se k'o mačak“, i od tada ti meni ostade nadimak Mačak, tako da me više niko i ne zove pravim imenom. Mnogi i ne znaju moje pravo ime - uz osmijeh će Hasib.

  Avion bez krila

Cijelog života ga prati želja da se vine u visine i leti slobodno kao ptica. Kaže, gledajući avione u nebesima, poželio je i on da se vine među oblake. I odlučio je prije četiri godine da napravi vlastiti avion!? Kako zbog besparice i kokuzluka nije mogao nabaviti sve što mu je bilo potrebno, odlučio se na improvizaciju. Nekako je “skrpio” svoju letjelicu. 

- Uzeo sam motor od automobila “poljaka”, napravio veliku elipsu od nekih dijelova autobusa, ubacivao aluminij i druge lahke predmete. Cilj mi je bio pokušati da se samo podigne sa zemlje, a naknadno bih mu napravio krila. U tome sam i uspio. Moj avion se  od zemlje odvojio poprilično, a pod još jačim gasom mogao je ići još mnogo više. Međutim, zbog loših i nekvalitetnih materijala elipsa se odvojila i odletjela, a avion pao. Nasreću, nisam se povrijedio. Nije stradao niko ni od gledalaca, iako je elipsa zbog jakog gasa i pri pucanju njenog nosača fijuknula kao vjetar.