|
Bosanski Robin Hud – zmijoljubac Hajrudin Keran (52), iz mjesta Bravnice kod Jajca, tvrdi da redovno komunicira sa “hladnokrvnicama”
Sl. Hajrudin Keran, «doktor» za zmije
Kao dječaka moj me je otac redovno tukao i zlostavljao, posebno kada bi se vraćao kući iz kafane ili kurvaluka. Bježeći od njega jednom prilikom sam zamolio Boga da mi pomogne. Odjednom su se pored mene stvorile zmije. Prekrile su me. Već su me bili prežalili u selu, kada sam se deseti dan pojavio na kućnom pragu. To vrijeme zmije su me čuvale, hranile i savjetovale. Od tada sam postao drugi čovjek Iako zmije kod većine ljudi bude strah i jezu, Hajrudin Keran iz Bravnica kod Jajca, osjeća prema njima nešto “robinhudovsko”. Ne slaže se sa nama da je zmijoljubac. Ta veza između njega i gmizavih i otrovnih “hladnokrvnica” je jača i savršenija. Za njega su zmije njegova braća i sestre, najodaniji i najsigurniji prijatelji. On sa njima razgovara, drži ih u rukama, kad god poželi može ih dozvati ili zamoliti da napuste neko područje.
- Zmije su vam kao i ljudi. Ima ih svih vjera, porodične su i imaju svoje vođe. Zavisno kojoj vjeri pripadaju imaju svoja imena i ona su identična ljudskim. Nikada ne napadaju prve i boje se čovjeka. Insan ti je veća veća zvijer od njih. Napadaju samo kada čovjek neku od njih ubije, a najgore su kada im se ubiju ženke i mladi – otrkiva nam tajne zmijskog života ovaj, po svemu neobični čovjek. Meleci (anđeli) - zaštitnici Za tajnovite gmizavce se zainteresirao kao osmogodišnjak. Zapravo, one su njega odabrale za svoga cara. Spasile su ga iz paklenog života sa ocem, koji je volio više kafanu i kurve od porodice. Bio je dušmanin, kaže Hajrudin, i sebi, i njemu. - Jednom prilikom dok sam čuvao ovce on je u planinu došao bijesan. Ludački me je udarao. Nekako sam se istrgao iz njegovih šaka i onako preplašen i uplakan bježao sam kroz šumu. Pri tome sam molio Boga da mi pomogne. Odjednom su se pored mene stvorile zmije. Prekrile su me, zaštitile. Ja drhtim i gledam oca kako me uzaludno traži, ali on mene ne vidi. Bili su to moji meleci (anđeli) zaštitnici. Čuvale su me, hranile i davale upute deset dana. Moji kod kuće su me već bili prežalili. Kada sam se vratio deseti dan, sjećam se da je majka pala u nesvijest. A ja sam bio sasvim druga osoba. Nisam smio više vikati, psovati niti bilo kakvo zlo učiniti. Ispričao sam im šta mi se desilo, te im objasnio da mogu razgovarati sa zmijama. Svi su me se plašili. Zato sam morao napustiti kuću – priča Hajrudin. U Jajcu se danas teško živi, teško opstaje. Hajrudin nema sigurna primanja, ali svoje znanje u liječenju od zmijskog otrova ili “čišćenju terena od zmija” ne naplaćuje. Ako ga neko daruje – dobro i jeste.
|
Aura u posjeti 
