Iako BiH nema zajedničko ministarstvo zdravstva, niti kompletnu zakonsku regulativu, donorska mreža je sve brojnija

Ovo je stoljeće transplantacije, ljekari i sve veći broj građana uveliko se pripremaju za razdoblje nove faze transplantacija X I vjerske zajednice sve su bliže i jedinstvenije oko ovog pitanja, ali nema očekivane i toliko potrebne državne podrške

Sve do ovog teksta naša javnost nije upoznata sa slučajem tuzlanske djevojčice, kojoj je nakon jake upale grla i povišene temperature srce “prestalo da radi”. Njen život se mogao spasiti da je u tih nekoliko dana imala donora! A da u BiH postoji “Banka organa” njoj se za kratko vrijeme mogla izvršiti transplatacija. Prije nešto više od pola godine djevojčica je umrla…

Prema jednoj drugoj djevojčici, Besimi Bajramović, sudbina je bila darežljivija. Imala je sreću da je bila pacijentica tuzlanskog Kliničkog centra. Zbog akni po licu, koje nisu nestajale ni nakon što je uzimala propisane medikamente, liječnici su otkrili da joj je jetra “otkazala”. Njen život je visio o koncu. Spasila ju je njena majka, darujući kao živi donator dio svoje jetre. Obje se danas uspješno oporavljaju i žive u Cazinu.

   Ni vjera, ni nacija, ni boja

Organi Slobodana Vidovića iz Bosanske Dubice, koji je u 26-toj godini života smrtno stradao u saobraćajnoj nesreći, spasili su pet osoba. Roditelji nesretno nastradalog mladića, nakon što su im ljekari saopštili da je Slobodanu konstatovana smrt, odlučili su da njegove organe doniraju.

- Jedan od razloga je i pomisao da će naš sin, bar dio njega, živjeti i dalje u nečijem tijelu, u nečijem životu. Oni su mene pitali, ja sam rekao - bezuvjetno, bezuslovno, ni vjera, ni nacija, ni boja, ništa, ništa me ne interesuje, samo ako nekome može pomoći, nek pomogne. Žao mi je što nije moglo više tih organa da se presadi, što je takav zakon u BiH da ne može ići van granica – kaže Slobodanov otac Milan Vidović.

Prelijepa priča o pobjedi entuzijazma, etike, ljudskosti i rušenja međuentiteskih crta u BiH. Pet kadaveričnih transplatacija izvršeno je u Tuzli i Banjoj Luci. Svim akterima, počevši od roditelja preminulog mladića koji su, uprkos bolu, dali saglasnost za doniranje organa, do liječničkih timova i rukovodstava kliničkih centara iz ova dva grada, javnost svakodnevno odaje priznanje. Međutim, da li je našem zdravstvu i našoj državi to dovoljno?