Velid Gagula (47), profesor na devet stručnih programa Srednje škole u Konjicu, kompletirao je porodično stablo Rizvića koje je njegov daidža Mujo Rizvić sakupljao nekoliko desetljeća

Za vrijeme svoga života rahmetli Mujo Rizvić iz Konjica (1923.- 1998.) sakupljao je i bilježio predanja o svom zavičajnom Konjicu, o ovdašnjim adetima, velikanima, običnim ljudima, događajima… Posebno se posvetio istraživanju korijena i porijeklu svoje loze. Rizvići su bili njegova neiscrpna i, nažalost, nedovršena tema. Nakon što je umro 1998. godine, tamo gdje je on stao, nastavio je njegov sestrić Velid Gagula, inače diplomirani inženjer elektrotehnike i profesor u konjičkoj Srednjoj školi, na čak devet stručnih programa.

  Bez jedne ruke

Gagula je autor šest knjiga, uglavnom o rodnom Konjicu za koje je, također, materijal većim dijelom prikupio njegov daidža Mujo
 
- Moj daidža je bio šef Biroa rada (ranije Zavod za zapošljavanje), ali je volio sve što je staro. Uglavnom ste ga mogli vidjeti u društvu starijih ljudi. Živio je 75 godina i bio je jako cijenjen u Konjicu. Iako je bio invalid, jer nije imao jednu ruku, cijelog života je nosio papir i olovku, bilježio je sve što bi čuo; svako predanje, legendu, anegdotu... Poslije, kada bi došao kući, imao je jednu staru pisaću mašinu na koju je to fino prekucavao i oblikovao. Na kraju je sabrao 23 sveske velikog formata gusto ispisane na pisaćoj mašini.

Kao ni mnogi drugi, tako ni Gagula na početku daidžu Muju nije shvatao, niti doživljavao ozbiljno. No, danas, kaže, vidi da je griješio. Sakupio je i povezao lozu Rizvića, koja je nedavno i uknjižena zahvaljujući Velidu Gaguli, koji živi danas sa svojom majkom Nafijom.
 
- Svo ono što je daidža godinama sakupljao, danas itekako ima smisla. Kamo sreće kada bi svaka loza imala barem po jednog Muju Rizvića - kaže Gagula