|
TAMO GDJE ŽIVI MRTVIMA NE DAJU MIRA Sl. Pogled na tekiju koje više nema
Od Fočanske tekije, koja je po mnogima najstarija nakšibendijska tekija u Bosni, ostala je pustoš, sa oskrnavljenim nišanima i turbetima… Među tužnim prizorima, jedino tješi vijest da je pokrenuta akcija da se dobrovoljnim prilozima obnovi ovaj kutak, u kome su derviši kroz molitvu pozivali na mir i ljubav
Dok smo se po kišnom danu penjali na sjeverne padine brdašca Zabrana, ponad Foče, gdje je do minulog rata dominirala jedna od najstarijih i najljepših nakšibendijskih tekija pod bosanskom kapom, prisjetili smo se zapisa neznanog perzijskog pjesnika, koji je ovaj grad na Drini doživio ovako: “Sefer kerdembeher šehri residem, ve lakin encuntan džajli nedidem.” U prijevodu njegov zapis glasi: “Mnogo sam putovao, mnoge sam velike gradove vidio, ali mjesto kao ovo još nikada.” Da je pjesnik kojim slučajem živ danas bi zaplakao kao i nebo iznad ovog grada u kome su neljudi porušili sve džamije, pa i najljepšu među njima Aladža džamiju, sagrađenu 1550.godine… Tužne slike Svaki putnik dobronamjernik, uvjeriće se da na brdu Zabrana ni mrtvi nisu imali mira. Tamo gdje je bila nakšibendijska tekija, gdje su se sastajali derviši – mistici, prvi misionari islama, radi obavljanja zikra – derviškog obreda, još prije dolaska Osmanlija, sada su samo ruševine. Uništeni su i vremenom dograđivani objekti: musafirhana, abdesthana, kahvadžiluk – čajdžinica, hanikali u kome se obavljao zikr i turbeta. Oskrnavljena su i dva turbeta podignuta porodici fočanskih šejhova, te kaburovi sa nišanima bez ikakvog obilježja (što ukazuje na starost groblja), ali i oni nišani sa uklesanim figurama: tojage – štapa, musafa – knjige, polumjeseca… Prvi povratnik u grad Foču, 74-godišnja Remzija Rašidkadić, sa tugom u glasu kazuje: - Nisu to uradile naše komšije, vjernici, dobri ljudi, već bezbožnici…Među prvima sam obišla ovaj mezaristan, koji je u narodu zadržao naziv Tekija, i uvjerila se da je nakšibendijska tekija stradala, a bila je potpuno obnovljena 1991.godine. U sklopu tekije su dva turbeta, oskrnavljenih nišana. U lijevom turbetu su pokopani šejhovi Murat Baba i Bajazid Baba, a u desnom turbetu šejhovi iz porodice fočanskih Muftića, otac i dva sina: hadži – hafiz Nijaz, otac, hadži-hafiz Omer Subini i hafiz Abdulssamed… Posljednji šejh iz porodice Muftić, koji je pokopan u tekijskoj avliji, pored hanikaha, je hafiz Hamid, koji je preselio na ahiret 1934.godine, kada sam ja imala godinu dana života – kaže ova umirovljena pravnica, poznatija u Foči po nadimku Renka.
|