Znalo se oduvijek u Fojnici i okolini da što oči Ivice Tuke vide, njegove ruke naprave. Ipak, njegovo najnovije "dostignuće" ubacivanja ljestvi pivsku ili rakijsku flašu, smatra se remek-djelom. Na njegovim suvenirima ne piše, ali on skrene pažnju kupcu: "Rok trajanja je dok ne razbijete flašu!"

Iako je duboko u dubini duše svjestan da rakija i nije baš najbolji čovjekov prijatelj, 36-godišnji Ivica Tuka iz fojničkog sela Lužine, priznaje da je volio "kapljicu" još od mladosti, a voli je i danas.

- Uh, rakija! Ta vesela mašina! - kazat će na početku priče o sebi, svome neobičnom hobiju, od kojeg je napravio biznis, porodici, prijateljima, akšamlucima... Ivica je jedini "majstor" u Evropi, koji ukrašene ili ispisane ljestve ubacuje u praznu pivsku ili rakijsku flašu. Do sada je samo rijetkim uspijevalo da ubacuju brodiće, grabljice ili neke loptaste predmete.

Pozdravite kengure

Ovim poslom se bavi već tri godine i misli da ga je usavršio. Sve je počelo tako što je od svoga, danas pokojnog, prijatelja Ante Serbaza iz Nove Bile, dobio na poklon flašu sa ubačenim ljestvicama. Ta boca je bila napunjena do vrha šljivovicom.

- Vraćajući se kući u Fojnicu, nisam mogao odoljeti. U putu sam rakiju "stukao", a suvenir prodao. Sačuvao sam pare od tog suvenira, te ih prvom prilikom dao Anti. Ipak je to bilo njegovih ruku djelo. Taj moj postupak ga je oduševio, nekako me još više zavolio, pa me sve više vezivao za sebe. Otkrivao mi je tajne svog umijeća. Nekako pred smrt dao mi je prve pincete neophodne za rad na ovim suvenirima. - sjeća se prvih početaka Ivica Tuka.
Iza njega su kilometri izgubljenih živaca i "cisterne prolivenog znoja", dok nije uspio ubaciti prve ljestve u flašu. Danas je to rutina, bez obzira što se posmatraču čini nemogućim i nevjerovatnim.

Ivica je na ljestvama počeo pisati slova i ubacivati ih u flašu. Pisao je BiH, zatim imena gradova, rijeka, junaka, značajne datume iz bh. historije... Kasnije je počeo crtati karikature, grbove, crkve, svete ljude i svetišta... U flašama je to izgledalo očaravajuće.

- Jedna takva je otišla za Australiju. Nisam bio zadovoljan njome, ali su neki naši ljudi željeli da je ponesu tamo među kengure. Dobro su mi platili. Nakon toga sam odlučio da se komercijaliziram - priča Ivica.

Ako ga upitate za „recept" po kojem uspijeva ubaciti ljestve u flašu, neočekivano nailazite na zid šutnje. Ipak, tu tajnu krije "kao guja noge». Za utjehu, uz blagi smiješak, otkriva nam da sve počinje od piva.