Zašto je Safet Rajkić (43), travar sa tridesetogodišnjim iskustvom, razočaran stanjem u ovoj branši

Kada se počeo baviti sakupljanjem i prodajom ljekovitog bilja, sve je bilo nekako drugačije - prirodno i normalnije  - Babo ih je budio u cik zore, ni svanulo ne bi, a onda bi ih postrojio kao vojnike; podijelio bi svakom po srp i platnenu vreću što bi mati sašila i, put Trebinja, Uloga ili Gvozna prema Kalnoviku, Čemerna, Zelengore...

Kada se prije nešto više od tridesetak godina Safet Rajkić iz Miljevine kod Foče, počeo baviti sakljupljanjem i prodajom ljekovitog bilja, sve je, kaže, bilo nekako drugačije - prirodno i normalnije. Travara je bilo jako malo, a i ono malo što ih je bilo, priča Safet, gledali su da pomognu ljudima. Novac je bio tek u drugom planu..

U tajne prirode i ljekovitosti trava Safet je zaronio uz očevu pomoć. Njegov otac, rahmetli Ibrahim, bio je rudar-fizikaner. Ali, kako je otišao rano u penziju, a njih, braće i sestara, bilo puno, neki Makedonac mu je predložio da počne sakupljati ljekovito bilje. Tako bi, veli, uspijevao "namaknuti" još koji ondašnji dinar na penzijicu.

- I, Boga mi, kaže Safet, malo pomalo, babo je stao na noge. Posao je krenuo pa je poslije, kako bi ko stasao, upošljavao i ostale ukućane.

   Prva pijaca 

Vremenom su se svi razišli. Poženili i poudali. Jedini je Safet, uz babu, ostao dosljedan očevoj ljubavi i porodičnoj tradiciji. 

- To su momenti koji su mi nekako zauvijek ostali urezani u sjećanje. Otac uleti u sobu u sami cik zore, još ni svanulo nije. Postroji nas kao vojnike, podijeli svakom po srp i platnenu vreću, koju bi nam mati sašila i - pravo prema Trebinju, Ulogu ili Gvoznu kod Kalnovika, pa onda na Čemerno, Zelengoru... Sakupljali smo bilje širom BiH - sjeća se naš sagovornik vremena iz mladosti, koja mu, sudeći po izrazu njegova lica, i danas nedostaju. 

Iako je 1983. godine završio srednju medicinsku školu, nikada nije radio kao medicinski radnik. Jedino za vrijeme agresije na BiH bio je u ratnim ambulantama i bolnicama.