KAKO USPORITI I OLAKŠATI ALZHEIMEROVU BOLEST

Gotovo svaki šesti stanovnik naše planete boluje od neke neurološke bolesti, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije čak pedeset miliona ima Alzheimerovu bolest X Jedan od simptoma tog oboljenja je gubitak pamćenja, čija je posljedica psihičko i tjelesno propadanje X Oboljelih je sve više, posebno u razvijenim zemljama pa se Alzheimerova bolest svrstava među vodeća oboljenja današnjice

Znakovi Alzheimerove bolesti dugo su pripisivani staračkoj senilnosti i nekim drugim bolestima sve dok nije prije stojednu godinu Alois Alzheimer prvi put opisao njen sindrom kao psihički poremećaj, koji je, prema njemu, dobio ime Alzheimerova bolest (AB) ili Alzheimerova demencija (DAT). I danas se više nagađa o uzrocima bolesti nego što se tačno zna što je izaziva, pa i dalje pripada neizlječivim bolestima. Ipak postoje mogućnosti da se bolest uspori, a kvalitet života oboljelog, ali i njegove porodice, koja je isto tako žrtva bolesti, poboljša.

Bolest se najčešće javlja u pedesetim i šezdesetim godinama života, a prema nekim statistikama, čak jedanaest posto osoba starijih od sedamdeset godina ima Alzheimerovu bolest. Obolijevaju podjednako sve rase, ali češće žene, jer im se životni vijek produžio. Otprilike pet godina od pojave prvih simptoma dolazi do teške demencije.

Demencija označava grupu zdravstvenih poremećaja koji su rezultat promjene rada mozga, a oboljelome onemogućavaju da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Žrtve Alzheimerove demencije najčešće žive 5 do 7 godina nakon postavljanja dijagnoze. Za to vrijeme oboljelome treba omogućiti da ostane što duže samostalan, a to je podjednako važno za njega i osobe koje se o njemu brinu.

Bolest ima tri stadija: prvi traje 2 - 4 godine; javljaju se glavoblje, vrtoglavice, popuštaju radne sposobnosti, raspoloženje je blago depresivno. Drugi stadij traje od 2 do 10 godina, bolesnik postaje vrlo zaboravljiv i rastresen, gubi nadzor nad situacijom i zadacima, teško računa, loše se orijentira u vremenu i prostoru, zaboravlja dovršiti započete poslove, gubi sposobnost trenutnog pamćenja i mogućnost pohranjivanja informacija u dugotrajno pamćenje. Nije više u stanju obavljati profesionalni posao i održavati kućanstvo. Kod nekih se razvija paranoja. S vremenom govor osiromašuje, ritmički se pojavljuju šlogovi, tuđi govor se ne razumije. Učestalo se izvode neki pokreti poput čupkanja, glađenja, pranja, vezivanja vezica, ali se gubi sposobnost odijevanja.