|
Kako Midhat Ajdin, najpoznatiji visočki travar, još od Olimpijade 1984. godine liječi mnoga oboljenja medom i ljekovitim biljem
Specijalnost su mu plućna oboljenja; bronhirtis, astma, voda u plućima, tuberkoloza... Ima odlične preparate za liječenje hemoroida, ekcema, pritiska, uboja po tijelu, rana... Vrlo rado daje korisne savjete za aritmiju, anginu pektoris, srce...
FOTO: Sve što rade, stvar je vlasitog zadovoljstava, a neke proizvode i ne naplaćuju: supružnici Midhat i Munevera Ajdin u svojoj vikendici u Visokom Ako se u ovom današnjem vremenu modernizacije i ubrzanog života može i od koga čuti fina i topla riječ, savjet ili uputstvo za bolji i lagodniji život, onda su to stari bosanskohercegovački travari - narodni hećimi - čuvari svega onoga što je vrijedno i što je od pamtivijeka vezano za ove naše krajeve. Nažalost, takvih je sve manje. Visoko je, primjerice, nekada imalo barem desetak nadaleko poznatih narodnih travara. Danas su ostale jedva dvije porodice. Hodžići, o kojima smo pisali u jednom od prošlih brojeva i Ajdini. Danas je Midhat Ajdin (65) jedan od rijetkih (ako nije i jedini) sa ovih prostora, koji pravi lijekove od, isključivo, domaćeg meda. Za više od dvije decenije, koliko se bavi narodnom medicinom, "specijalizirao" je oboljenja, pred kojim i zvanična medicina ostaje nemoćna. Prvi pacijent - sin Adnan Midhata smo zatekli u njegovoj vikendici u Visokom. Šestodunumsko imanje smješteno između fabrike "Vispaka", sa jedne i raskrsnice puteva za Sarajevo, Kakanj, Zenicu... sa druge strane, pravi je ovozemaljski raj. Kaže, tu najčešće provodi dane. Bio je u društvu sa suprugom Muneverom. Pomagala mu je oko spravljanja mehlema. Ona će nam poslije, kroz šalu, priznati da neke, poput onih za opekotine, pravi čak i bolje od muža. U vode fitoterapije, naš sagovornik je zaplovio još kao dijete. Rahmetli majka Zineta bila je travarka, pa je uz nju dosta toga naučio, a i zavolio ovaj posao. No, sve do Olimpijade 1984. godine, nije se ozbiljnije posvećivao ovom poslu. Liječio je, kaže, uglavnom poznanike.
Nažalost, sudbina ga je '84. godine natjerala da silom prilika ozbiljnije zaplovi vodama narodne medicne, jer je njegov, tada 12-godišnji sin Adnan, stradao od opekotina. Ložio je vatru i sagorio se. Koža mu je potpuno izgorjela. Ljekari nisu mogli pomoći. Predlagali su amputaciju noge kako bi mu barem spasili život. No, Midhat na to nije pristao. - Borio sam se devet mjeseci sa Adnanovim opekotinama. Pravio pomade, kreme, mehleme i, na kraju uspio. Danas se uopšte ne primijeti da je njegova koža ikada imala najteže opekotine - kaže Midhat, žaleći što nema slike da nam pokaže kako je to izgledalo.
|
Aura u posjeti 
