Sarajevski džeparoši su me natjerali da kupim automobil

Šira javnost je pamti po mnogim ulogama, ali prepoznaje i identificira kao oštrokondžu Danicu, iz popularne TV serije "Viza za budućnost". U stvarnosti, Jasna Diklić je šarmantna, prijatna i susretljiva osoba, pažljiv sagovornik... Glumu je diplomirala na Odsjeku scenskih umjetnosti sarajevskog Filozofskog fakulteta. Rođena je 8. marta 19.. u Sarajevu. Ne krije godine, ali smatra da godina rođenja i nije toliko bitna.

- Smatram da žena koja često govori o svojim godinama otkriva jedan dio svoje intime, a to nije nimalo damski. Ja uvijek naglašavam da sam rođena 8. marta, pa tako svake godine slavim dva praznika u jednom danu.

U prebogatoj niski sjajnih uloga, ipak prvi angažman u banjalučkom Narodnom pozorištu 1969. godine posebno joj se urezao u sjećanje. Nakon te "profesionalne epizode" u gradu na Vrbasu vratila se na scenu sarajevskog Malog pozorišta, koje će nešto kasnije promijeniti ime u Kamerni teatar 55. Tu je, kaže, ostvarila na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale: "Djelovanje gama zraka na čudovišne nevene" Faula Sindela, "Brisani put" Milice Novković", "Plava Jevrejka" Isaka Samokovlije, te "Lutkino bespuće" Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina iz 1991. godine.

Jasnina maestralna kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inozemstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti izvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. I u ovoj predstavi Jasna je 125 puta briljirala, postižući ono što je u glumi najteže: da ti ljudi zaborave osobno ime i pamte te po imenu lika, te da kod ljudi koji ne razumiju tvoj jezik izazoveš jake navale emocija. Zbog ove izvedbe proglašena je "Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH".

Jasna je sretno udata. Njen životni saputnik je ugledni psihijatar, koji ne voli javna eksponiranja.

PRESTALA SAM PUŠITI PRIJE TRI GODINE. Ne toliko zbog zdravstvenih razloga, već zbog zasićenja. Jednostavno sam shvatila i primijetila da mi duhanski dim nije potreban. Bilo ga je previše i sad ga nema nikako. Ne pitajte me kako sam se uspjela odviknuti. To je pitanje principa i karaktera.

ISPIJANJE KAFE U SARAJEVSKOM "IMPERIJALU" ZA MENE JE RITUAL. Tu dolazim da odmorim mozak od gradske vreve, posla, obaveza... Inače, opušta me sve ono što me odvlači od svakodnevnice. Jedino ne znam kako je sa alkoholom. Nikada nisam popila ni čašicu nekog alkoholnog pića. Ponekad se odmaram i odlaskom u šetnje na neka mirnija mjesta, ili uz knjigu.

VOLIM JA POGLEDATI I DOBAR FILM. Volim drame i napete trilere, a ne podnosim SF-naučnu fantastiku. Ne volim izmišljene i nerealne stvari.

ZBOG PRIRODNIH LOKNI SU ME ZVALI "KOVRDŽAVA NACA SA MARINDVORA". Frizeru odlazim, samo ako to zahtijeva pozorišni komad, u kojem sam često prinuđena na promjene frizure. Inače, ne eksperimentišem sa kosom. Sama sam svoj majstor, čak se sama i farbam.

NE IDEM NI KOZMETIČARIMA, A NAJBOLJE SE OSJEĆAM U "ŠLAMPAVOJ" GARDEROBI. Izvan scene se nikada ne šminkam, a i na sceni jako malo. Znate li vi da nikada nisam bila kod pedikera?! Ha, ha, ha...

POD "STARE DANE" SAM SE ANGAŽOVALA DA DOSTIGNEM OMLADINU I SAVREMENA INFORMATIČKA DOSTIGNUĆA. Nisam internet ovisnik, ali "surfam" po internetu i sjajno se snalazim za kompjuterom. Mislim da je za to najzaslužniji moj unuk, mali Andrej. On živi u Americi, a kako baka ne može da ga ne vidi bar dan, "zasukala je rukave" i savladala sve tajne informatike. Mog Andreja svakodnevno bar pola sata gledam preko Mesindžer i Skajp programa.

IAKO NISAM LJUBITELJ VOLANA, NEDAVNO SAM KUPILA AUTOMOBIL. Na to su me natjerali sarajevski džeparoši. Često sam bila njihova meta. U vozilima gradskog prijevoza znale su mi misli negdje odlutati, oni bi to "snimili" i ni sama ne znam koliko puta su me "izbunarili".

STALNO SAM NA NEKIM DIJETAMA, ALI NI JEDNA MI NIJE POMOGLA DA SMRŠAM. Kad vidim čokoladu, zaboravim na svaku dijetu. Donedavno sam vježbala aerobik, ali više ne ide. Imam manjih zdravstvenih problema sa kičmom, što me i ne čudi. Koliko sam samo hektolitara vode na leđima prenijela, u ratu!?