Tvar koja u polje svijesti priziva sadržaje dubokih slojeva nesvjesnoga

U SAD-u postoji grupa liječnika koji su utemeljili Zakladu MAPS (Multidisciplinarna udruga za proučavanje psihodelika) i pokrenuli kampanju za ukidanje zabrane LSD-a. Objavljuju knjige, članke i studije. Ponovo su objavili i knjigu praškog psihijatra Stanislava Grofa o LSD psihoterapiji.

Već dugo vremena naše predrasude o jako štetnim, uništavajućim drogama povezuju heroin, kokain i slične zaista razorne droge s takvim preparatima kao što su meskalin, psilocibin, LSD, ayahuasca i drugi. Da li je to baš tako? Spada li ova druga grupa u takvo loše društvo kao što je npr. heroin? Neki stručnjaci se zadržavaju na primjeru LSD-a.

LSD (dietilamid lizergične kiseline) je otkrio švicarski hemičar Albert Hofman i 19. aprila 1943. godine prvi put ga isprobao na sebi. To je datum ulaska ovog preparata u svijet. Potom ga je švicarska firma Sandoz stavila na raspolaganje psihijatrijskim klinikama po svijetu kako bi ga se objektivno klinički ispitalo. Preparat se pokazao, u pravim rukama, kao izvrsna pomoć u raznim psihoterapijskim seansama i metodama. Efekt LSD-a je ubrzanje procesa osvještavanja. Tačnije, preparat nema svog specifičnog efekta nego samo izbacuje u polje svijesti sadržaje dubokih slojeva nesvjesnog.

      Otkriva nesvjesno

Među liječnicima koji su temeljito istraživali efekte LSD-a bio je i praški psihijatar Stanislav Grof. I on je za pokusnog kunića uzeo sebe samog, nakon što je primio Sandozovu pošiljku s LSD-om. Kasnije je nastavio proučavanje preparata i to je trajalo punih 20 godina. LSD se pokazao vrlo korisnim u mnogim terapeutskim situacijama.
U svojoj knjizi LSD psihoterapija, Grof piše: “LSD ne proizvodi stanja koja su specifična sa izvjesnim stereotipnim karakteristikama. Najbolje ga je opisati kao katalizatora ili pojačivača mentalnih procesa, koji služi kao posrednik za pristup skrivenim uglovima ljudskog uma. Kao takav, on aktivira duboke slojeve nesvjesnog materijala i dovodi ih na površinu i čini ih dostupnim direktnom iskustvu. Osoba koja uzima ovaj preparat neće doživjeti LSD-stanje, nego fantastično putovanje kroz vlastiti um”.

O LSD-u je napisano puno knjiga i studija po medicinskim časopisima. Za njega i ostale preparate iz ove grupe pronađen je i vrlo adekvatan termin – psihodelici, tj. “otvarači duše”.

Sve je to jedno vrijeme išlo normalno i kako treba dok su liječnici i pacijenti bili jedini koji su se bavili LSD-om. Međutim, stvar je otišla u pogrešnom pravcu kad je takozvana kontrakultura preparat uzela u svoje ruke. Drugim riječima, kada se LSD našao na ulicama.