Infekcije kandidom, kandijaze, javljaju se usljed pada imuniteta, a u pitanju je gljivično oboljenje koje se teško liječi, često vraća i veoma lahko prenosi

U borbi protiv kandide savjetuje se upotreba valerijane, nevena, koprive i origana, a od ovih biljaka spremaju se čajevi i oblozi

Gljivica kandida i njene razne podvrste žive u predjelu usne duplje čovjeka, na koži, u digestivnom traktu, genitalijama i sačinjavaju bitan dio mikro flore tih dijelova tijela jer obavljaju važnu odbrambenu funkciju – otkrivaju i spriječavaju pojavu i širenje brojnih agresivnih i štetnih bakterija. Međutim, pod određenim uslovima, Candida Abicans, jedna podvrsta ove gljivice prestaje da bude “dobra” i započinje njen nagli rast i širenje po tijelu, odnosno dolazi do infekcije, tzv. kandijaze. Smatra se da glavni razlog za ovu pojavu leži u opadanju moći imunološkog sistema koji je zadužen da drži populaciju kandide na normalnom nivou. Ova infekcija može biti i simptom teških oboljenja, jer do naglog pada imuniteta teško dolazi kod osoba oboljelih od kancera i side. Za pojavu kandidijaze često može da bude odgovorna dugotrajna ili nesavjesna upotreba antibiotika, kada se pored loših unište i “dobre” bakterije koje spriječavaju razmnožavanje gljivica, a kandida je redovan pratilac naglih promjena u organizmu i kod ljepšeg pola pogotovo se javljaju u toku trudnoće i hormonskih poremećaja.

   Simptomi kandijaze

Brojni su znakovi pomoću kojih prepoznajemo kandidijazu i variraju u zavisnosti od toga na kojem se dijelu tijela infekcija pojavila. Vaginalni tip kandidijaze manifestuje se pojavom sekreta neprijatnog mirisa i bola prilikom seksualnog odnosa i mokrenja. U slučaju kandide na pregibima tijela, javljaju se svrab, crvenilo i perutanje kože, dok su u slučaju infekcije u digestivnom traktu simptomi gasovi, nadutost i bol u stomaku. Međutim, osim specifičnih postoje i zajednički, opći simptomi kandidijaze – slabost, iznurenost i malaksalost organizma. Posebna opasnost neliječenja stomačne infekcije ovom gljivicom jeste u tome što dovodi do oštećenja i zidova crijeva, a to rezultira odbijanjem hrane, osjećajem gađenja i mučnine, a u ekstremnim slučajevima može biti i veoma opasno po funkcionisanje cijelog organizma.