|
Mužu u miraz donijela sam nasmijano lice i brbljiv jezik
Operska pjevačica, Sandra Bagarić, rođena je u Zenici, 1974 godine., odrasla i školovala se u Sarajevu, a danas živi i radi u Zagrebu. Nakon što je srednju školu i muzičku gimnaziju (flauta i solo pjevanje) završila u Sarajevu, 1992. g. dolazi u Zagreb, i odlučuje se za studij solo pjevanja kod gospođe Molnar - Talajić. Akademiju je završila u roku, a karijera joj počinje u kazalištu “Komedija”, sa prvom glavnom ulogom Madam Trubadur. Na prvom danu studija na akademiji upoznala je muža, tadašnjeg profesora. Sandra je svestrana ličnost koja voli istraživati, pa je tako svaki svoj scenski nastup proširila i svakoj koreografiji dala nove dimenzije, svoj lični pečat. - Možda je to i nekakva doza egzibicionizma, ali u svakom slučaju me sve to kopka. Još sam dovoljno mlada pa, evo, uz operu, operetu, mjuzikl, voditeljstvo...sve se stiže. Sandra smatra da se pjevačica rađa i da se pjevanje ne može naučiti na akademiji. - Mogu se naučiti razlikovati stilovi pjevanja, a pjevanje malo teže. Ja jako volim verizam Verdija, ove životne uloge - kurtizane, zavodnice i takve nekakve stvari, čega, naravno, u sakralnom programu nema. Znači, pristup pjevanju može biti drugačiji. Ali, pjevanje kao talenat, kao glas, ipak se rađa. Uvijek kažem: mi iz Bosne smo nekako raspjevani, svi pjevamo, svi plešemo, talentovana smo nacija, cijela ta bivša Jugoslavija, Balkan, i trebamo otići u svijet to pokazati. Imamo jake glasove, jaki smo sa dramskim sopranima – naglašava Sandra Bagarić, a kad opisuje sebe kao ličnost, ova uvijek vesela žena ističe da je “čista limunada”. - Ja sam od onih ljudi koji plaču uz ljubavne filmove, koji su na socijalne tragedije jako osjetljivi. Ljubav je ta koja mi zaista daje energiju i idealista sam u ljubavi. I najbanalnijoj situaciji u životu pokušavam dati neku ružičastu atmosferu. Moj muž je rekao: „I kad budeš umirala, ti ćeš namignuti i umrijeti.“ U životu susrećem i zločeste ljude, ali takve osobe eliminišem iz svoje sredine. Mislim da ljudi zrače energijama, pa se trudim privući pozitivne, dobre, vesele i vedre ljude. Znam da, naravno, životne tragedije ljude mogu učiniti i teškima i nesretnima, ali ne zločestima. Ne volim zločeste ljude. Nije nama, javnim ličnostima lako, teško je opstati među namrgođenim licima. Ja uvijek kažem - nema ništa ljepše nego vidjeti nasmijano lice. Rekla sam svom mužu: „Nisam ti donijela nikakav miraz, ali sam ti donijela svoje nasmijano lice i svoju brbljivost. A na tebi je koliko će to ostati sačuvano” XXX PUŠAČI SU NAJVEĆI AGRESORI. Međutim, ja volim miris dobre cigarete i duhana, ali ne podnosim zadimljene prostore. Odgovor nema veze sa čuvanjem glasnica. Mislim da su pušači najveći agresori.
XXX ŠLJIVOVICA JE ZA MENE LIJEK. Znam je ušmrkavati kad mi je nos začepljen, a moram pjevati, s obzirom da su sve te šupljine rezonantni prostor za pjevača, treba ih kod ekstremnih uvjeta odštopati. Inače, nisam poklonik alkohola kao sredstva za opuštanje ili stimulaciju. XXX U MLADOSTI SAM SKIJALA, ALI KAKO ME JE MUŽ NASANKAO zaboravila sam na zimske radosti i sport. Danas sam non-stop u pokretu. Trčim za sinovima: Markom (7) i Lovrom (3 godine). To su mi dovoljne rekreativne aktivnosti. Sve i da hoću obilaziti fitnes centre, nemam vremena. Ali hvala Bogu, nemam problema s linijom, niti potrebu za dijetama i iscrpljujućim treninzima. XXX PORODICA JE MOJA OAZA MIRA I ODMORA. IMAM SAMO JEDNU PRIJATELJICU. Porodica – to su osobe jedine koje me poznaju, koje najviše volim na svijetu, oni su mi podrška, uz njih punim baterije, do njihovog mišljenja mi je jako stalo, zbog njih sam pristala na mnoge kompromise, pomogli su mi da upoznam sebe i veselim se svakom danu i trenucima druženja s njima. A prijatelji? Nemam ih previše. A tko ih ima u ovim turbulentnim vremenima? Kroz moj život prođe puno ljudi, ali ostavljaju trag samo poznanika. Iako sam jako druželjubiva osoba, imam samo jednu pravu i iskrenu prijateljicu i smatram se izrazito bogatom.
|