Aja Sofija - čuveni simbol Istanbula

Iako se gotovo 1500 godina stara Aja Sofija u Istanbulu nalazi usred trusnog područja, nikada nije bila ozbiljnije oštećena. Koje su tajne njenih graditelja?

Aja Sofija u prijevodu znači "sveta mudrost". Ovo remek - djelo graditeljstva oko 532. godine car Justinijan I priuštio je sebi 145 tona zlata. Građevina koja se danas koristi kao muzej gotovo neoštećena prkosi vremenu. Za svoje vrijeme bila je inovativan i smion građevinski poduhvat načinjen prema planovima matematičara i arhitekte Antemija iz Trala, te inženjera Izidora iz Mileta.

Prvi put u historiji graditeljstva kupolu nije nosila konstrukcija križnog tlocrta nego je prijenos tereta s kružne na kvadratnu osnovu izveden pomoću kompleksnih sfernih trokuta. Upravo je zbog toga, tvrde današnji inženjeri, građevina posebno osjetljiva.

Graditelji su Aja Sofiju napravili iznimno laganom kako bi je zaštitili od potresa. Antemije je, objašnjava profesor Ahmet Čakmak, shvatio da su sile u dinamičnom sistemu proporcionalne njegovoj masi. To znači da će se razarajuća silina potresa manje odraziti na lakšoj građevini. U tu svrhu su ugrađivane opeke koje su bile pečene na nižoj temperaturi kako bi bile lagane, elastične i propusne.

Uz to graditelji su koristili žbuku s primjesom kalcija i silicija, što je slično današnjem cementu. Čakmakov je ustanovio da u toj žbuki i danas, nakon 1500 godina, kalcij i silicij međusobno reagiraju - žbuka se sama nadograđuje. Pri svakom potresu nastaju minijaturni procjepi koji se vremenom opet zatvore.
 
Slijedeći faktor je odnos opeka i žbuke. Kako bi građevinu brže završili (gradnja je trajala samo pet godina) zidari su nanosili slojeve žbuke koji su ponekad bili deblji od opeka.
 
Ipak, Aja Sofija je tri puta bila oštećena u zemljotresima: 557., 989. i 1346. godine. Od tada do danas izdržala je gotovo sedam vijekova bez oštećenja.
 
Brojna ispitivanja su pokazala da bi za Aja Sofiju kritična tačka bio zemljotres veći od 7,5 stepeni. U tom slučaju, kaže stručnjak za zemljotresno inženjerstvo Mustafa Erdik, njenu sudbinu bi dijelilo još 40.000 zgrada u Istanbulu. Kako bi se dodatno osigurala, Ahmet Čakmak razmišlja o spuštanju čeličnih sidara u kamen. Mnoge kolege se protive toj zamisli, tvrdeći da bi izazvala više štete nego koristi.