Na Salomonovim otocima uistinu žive divovi

Divovi sa Guadalcanala, najvećeg otoka u arhipelagu Salomonovih otoka, žive u brdovitom području otoka kojeg gusto prekrivaju tropske kišne šume. Njihovo prebivalište su velike jame koje se protežu cijelom dužinom otoka. Domaće je stanovništvo uvjereno da tih divova ima više hiljada i da mogu prijeći sa istočnog na zapadni dio otoka, a da ne vide svjetlost dana...

Stanovnici otoka Guadalcanal vjeruju da je negdje u unutrašnjosti visokih gora sakriven veliki grad. Jedan od pristupa ka tom gradu nalazi se na brdu Tatuva. Ako neko poželi snimiti divove domaćini mu javljaju da počne u selima u podnožju spomenute planine, gdje se oni redovno pokazuju. Doduše, starosjedioci tvrde da se na divove može naletjeti bilo gdje na otoku i u svako doba.
 
Marius Boirayon, umirovljeni australski pilot helikoptera i inženjer, koji se 1995.godine preselio na Salomonove otoke i tamo se oženio domorotkinjom, jako želi da se konačno uspije dokazati postojanje tih vrlo posebnih ljudi, jer smatra da bi poznavanje tog sakrivenog naroda bez sumnje koristilo čovječanstvu. Iz pripovjedanja starosjedilaca shvatio je da na otoku žive tri vrste divova.
 
Najviši koji se također i najčešće susreću, su visoki više od tri metra, a neki od njih mogu biti čak i dosta viši. Ti divovi imaju vrlo dugu smeđu ili crvenkastu kosu koju rukama miču s lica kada vas žele dobro pogledati. Tada možete vidjeti da imaju dvije stršeće obrve, izbuljene crvene očne jabučice, spljošten nos i široko otvorena usta. U drugoj su grupi divovi nižeg rasta koji su manje zarasli. Najmanji divovi su još uvijek veći od prosječno visokih ljudi i podsjećaju na divlje muškarce koji žive u džungli. Također su i manje dlakavi. Ovako će vam divove opisati stanovnici otoka koji ubijaju divove iz treće skupine, iako su naizgled slični ljudima. Najmanji žive u džungli.

  Podižu automobile

Boirayonu je prije nekoliko godina glavni pilot helikoptera neke američke ribarske flote povjerio zadatak da na otoku Guadalcanal otvori ured za nabavku rezervnih dijelova za potrebe njihovog preduzeća. Tada je Boirayon bio već u penziji, a posao je bio dobro plaćen i trajao je šest sedmica.
Njegov ured je bio tačno na suprot sjedišta poglavarstva područja Gaudalcanal, te je ponekad znao prijeći preko ceste i popiti pivo sa tadašnjim premijerom i ministrom finansija. Na jednom od tih susreta je slušao o susretu s divovima do kojeg je došlo  nekoliko mjeseci ranije. Premijer koji je sada državni tajnik, i današnji ministar finansija koji još uvijek radi na otoku, odlučili su otići u Gold Ridge i pregledati područje gdje su trebali kopati zlato. Sredinom poslijepodneva su sjeli u Toyotu Hilux i odvezli se. Put je bio dosta dug i vodio je kroz brojna sela. U blizini radilišta skrenuli su na cestu koju su radnici izravnali s buldožerima. Zbog obilnih padavina cesta je bila razmočena i Toyota je zapela u blatu. Uprkos pogonu na sva četiri točka muškarci je nisu uspjeli izvući iz blata i zato su odlučili otići do prvog sela i tamo tražiti pomoć.