Dan kada su i zabavljači plakali

Zvuk razbijenih stakala i lima, tresak. Mrak. Umjesto muzike - muk. Nema više Tošeta Proeskog! Bilo je to 16. oktobra ove godine oko 6,25 h. Izgubio je život sa 26 godina, žureći da pjesmom obraduje svoje poklonike u Hrvatskoj. Bio je muzička pop ikona i najveći idol mladih na balkanskim prostorima, jedna od rijetkih estradnih osoba, koja je poput anđela, širila pozitivnu energiju, toplinu, ljubav... od Triglava do Đevđelije.
Prije 31 godinu, 10. oktobra 1976. godine, na skoro identičan način smrtno je stradala Silvana Armenulić, neprevaziđena estradna zvijezda u ondašnjoj Jugoslaviji. Imala je tek 35 godina. Sa njom su na put bez povratka otišli i osam godina mlađa joj sestra Mirjana Bajraktarević i 60-godišnji violinista, šef Narodnog orkestra RTV Beograd Miodrag Jašarević. Vraćali su se sa koncerta. I ona je zaspala za volanom, te brzinom od oko 150 km/h na putu Niš - Beograd direktno odletjela pod kamion sa prikolicom, koji je dolazio iz suprotnog smjera.

Nevjerovatna igra sudbine! Najveći idoli narodnih masa, veliki ljudi i umjetnici kao da su osuđeni na odlazak u trenutku kada ih ljudi najviše trebaju. Silvana Armenulić, rođena kao Zilha Bajraktarević u porodici dobojskog poslastičara Mehmeda Bajraktarevića bila je sedamdesetih godina neprikosnovena vladarka tadašnjom jugoslovenskom estradnom scenom. Njeni hitovi "Šta će mi život", "Ciganine sviraj, sviraj", "Da sam ptica", "Srce gori, jer te voli", "Ja nemam prava nikoga da volim", "Rane moje", "Nad izvorom vrba se nadnijela", "Golube poleti", "Sama sam"..., seksipil i spontanost kojima je plijenila, elegancija i energičnost istinske dame, vinuli su je do nebeskih visina.

I simpatični i omiljeni makedonski pjevač Toše Proeski zasjao je tokom posljednjih sedam - osam godina poput najsjajnije zvijezde. Sudbina je htjela da u cvijetu mladosti - ode u nebo. Bilo je nečega u njegovom glasu, u načinu na koji je pjevao, kako je zračio i širio pozitivnu energiju. U toj kratkoj, ali blistavoj karijeri snimio je i otpjevao pjesme za vječnost: "Pratim te", "Ako me pogledaš u oči", "Srce nije kamen", "Soba za tugu", "Čija si"...

Kao u antičkim tragedijama. I Silvanu i Tošeta smrt je zatekla u snu, na mjestu suvozača, u najboljim godinama. Kao eksplozija u djeliću sekunde. Zabili su se pod kamione s prikolicama. Iz smrskanih automobila njihova tijela vatrogasci i saobraćajna policija su pokušavali osloboditi satima.
 
Sudbina je bila neumoljiva i učinila ovim umjetnicima ovozemaljsku nepravdu. Odnijela ih je iz života njihove rodbine i miliona ljudi koji su ih voljeli. Ali nije iz srca i sjećanja. Silvana i Toše su, zapravo, rođeni da budu legende i vječni idoli. 
 
Imali su strast - volan i astrologiju

Dosta je zajedničkih detalja u životima slavnih tragično stradalih zvijezda. Oboje su voljeli automobile, brze vožnje, borili se za porodičnu harmoniju i ljubav među ljudima, voljeli konsultirati astrologe... Zanimljivo je da su prije pogibije imali po nekoliko "saobraćajki". Silvana je 1974. godine čak doživjela i kliničku smrt nakon teške saobraćajne nesreće. I Toše je imao nekoliko udesa, ali je prolazio bez težih posljedica.