|
Nedreta Maksumić (57) penzionisana pravnica iz naselja Struge kod Čapljine, preživjela je dvije kliničke smrti
Kao da sada gledam tu sliku moje druge smrti. Tijelo je ostalo ispod mene, a moja duša se uzdigla i počela lebdjeti... Čula sam kada je ljekar kazao da mi nema spasa, a ja sam bila nemoćna da progovorim. Nakon 12 sati odvezli su me u mrtvačnicu. Vidjela sam i broj na palcu moje lijeve noge "121", a onda sam otputovala na moje najljepše putovanje!
FOTO. Nedreta Maksumić: "Moj život je nepoznanica za ljekare!"
Dvije "kliničke smrti" 57-godišnje pravnice Nedrete Maksumić iz naselja Struge kod Čapljine imaju nesvakidašnju priču, koju smo pomno saslušali u prisustvu njenog supruga 71-godišnjeg Ramiza, umirovljenog agronoma mostarske firme "Hepok", sa kojim u burnoj i sretnoj bračnoj zajednici živi četrdeset i kusur godina.
Prvo umiranje
- Od rođenja mi je bilo suđeno da budem tajna za medicinu i ljude koji me okružuju. Ustvari, moj životni put je bio i ostao vezan za ljekarske pretrage, od bolnice do bolnice. Ljekari su uspostavljali razne dijagnoze, "pripisivali" razne interne bolesti koje se vezuju za srce, pluća, jetru, krv, ne znam šta sve ne, a ja sam se osjećala zdravom i onda kada su me otpisivali... Posljednji put je to bilo 1992. godine, kada su mi u mostarskoj bolnici kazali da neću živjeti više od pet mjeseci, a evo me, živa sam i zdrava kao što vidite - uz osmijeh na licu priča vitalna 58-godišnja pravnica i prisjeća se priče svoje majke, kada je imala godinu dana života.
- Rahmetli majka mi je pričala kako sam na Vojnoj medicinskoj ustanovi u Beogradu završila u mrtvačnici. Bilo je to 15. maja 1951. godine, u mojoj prvoj godini života... Zajedno sa medicinskom sestrom je ušla u mrtvačnicu, da me posljednji put vidi, a onda je pala u nesvjest zajedno sa sestrom kada sam je zovnula "mama!" Možda mi niko neće vjerovati, ali imam osjećaj kako se sjećam tih trenutaka iako sam imala samo godinu dana života - sasvim ozbiljna kaže Nedreta, koja će, ponovo, na početku pete decenije doživjeti istu sudbinu...
Radi gubljenja imuniteta i svijesti, te još nekih unutarnjih bolesti što potvrđuju hrpe ljekarskih nalaza, ponovo se obrela na VMA u Beogradu 18. decembra 1991.godine.
- "Zaspala" sam na operacionom stolu... Kao da sada gledam tu sliku moje druge smrti. Tijelo je ostalo ispod mene, a moja duša se uzdigla i počela lebdjeti... Čula sam kada je ljekar kazao da mi nema spasa, a ja sam bila nemoćna da progovorim. Nakon 12 sati odvezli su me u mrtvačnicu. Vidjela sam i broj na palcu moje lijeve noge: "121"!
Najljepše putovanje
Kaže da se zatim "odlijepila" sa tog mjesta i krenula na neobično putovanje.
|
Istinite Priče 
