U kakanjskom centru PROI na skidanju 15 dugogodišnjih ovisnika heroina
      

U centru PROI se narkomani klasificiraju po izraženosti svog problema i nikako drugačije. Često se može čuti da Omer doziva Bogdana, Bogdan Emira, Emir Marka… Nacionalna struktura je raznovrsna, a njihova starosna dob je između 17 i 35 godina. Još se nije dogodilo da se štićenik ovog Centra vrati svom starom poroku. Naprotiv, sve su to uspješni poslovni i porodični ljudi

Ja sam ovdje jer ne postoji utočište gdje se mogu skloniti od samog sebe. Sve dok se ne suočim sa sobom u očima i srcima drugih, ja bježim. Dok ne propatim i sa njim ne podijelim moje tajne, ne osjećam se sigurno… - ovim citatima, "daytop" filozofije svako jutro započinju novi dan štićenici Centra za podršku resocijalizaciji ovisnih i izliječenih od droge u kakanjskom selu Trnovci.
 
Dok u većini medicinskih ustanova u odnosu liječnika i narko ovisnika hronično hladan odnos svodi se na puko pisanje uputnica, dijagnoza i provođenje “metadonske terapije”, u Kaknju su odlučili da toplinom, druženjem, radom, razgovorima, obrazovanjem… zalutale mlade ljude vrate na pravi put. U morbidnoj atmosferi droge, uspaničenosti roditelja i neefikasnosti razmrvljenih državnih institucija, čini se da je Centar PROI tračak svjetlosti u bh. tunelu narkomanije.
 
  Od ovisnika do direktora
  
U Centru svi rade kao jedan i, sve na znak zvona. Ustajanje, toalet, doručak, radne obaveze, ručak… i, sve je tačno u minutu. Čak i ovce i koze imaju svoj program. Tačno se zna kada idu na pašu, kada na mužu, kada dobivaju kukuruz i mekinje. Ovdje je svaki dan ispunjen do posljednje sekunde. Rad, pjesma, druženje… koračanje do najvažnije pobjede – pobjede narko ovisnosti.

- Mi smo radnog tipa, gdje ovisnici svakodnevnim aktivnostima u poljoprivredi, građevini, stočarstvu, obrazovanju, uz potporu terapeuta, savladavaju svoju heroinsku ovisnost – objašnjava Alen Kahriman, izvršni direktor Centra PROI koji djeluje skoro tri godine.

I njegovo formiranje je odgovor na činjenicu da država ne čini što treba da bar ublaži problem u zaustavljanju porasta narkomanije. Formirala ga je grupa bivših ovisnika na čelu sa Alenom Kahrimanom. Alenova priča o prvom kolutu dima marihuane identična je hiljadama drugih priča. Jedina je razlika što je njegova okončana sretnim završetkom. On je 2002. godine uspio pobijediti heroinsku ovisnost, vratiti se u okrilje porodice i društva. Danas je izvršni direktor kakanjskog centra, veoma je ponosan i sretan što je već iz ovog centra, kao pobjednici heroina, otišlo desetak ljudi, a na korak do pobjede je njih još petnaest.