U razvijenim zemljama oko 12% bračnih parova je neplodno, a u BiH je u 2007-oj godini zabilježen rekordan negativan prirodni priraštaj (4)

Obično se govori o miomima, a ne o miomu. To je zbog toga što se vrlo rijetko dijagnosticira samo jedan tumor i u velikoj većini slučajeva radi se o grupi tumora (multipli miom) nejednake veličine koji, ovisno o mjestu, mogu praviti veće ili manje probleme oboljeloj pacijentici. Veličina im je različita od nekoliko grama, pa do više kilograma

JOŠ JEDNA ŽENSKA BOLEST KOJA JE RELATIVNO ČEST neplodnosti, a za čiji razvoj su odgovorni hormoni, su miomi maternice. Radi se o dobroćudnim tumorskim tvorbama koje se pojavljuju na različitim dijelovima maternice, a iz vlastitog iskustva znamo da pacijentice najviše zanima maligni potencijal ovih tumora, odnosno kakve su mogućnosti da se iz mioma razvije rak. Maligni potencijal im je nizak i samo oko  0,3% mioma može doživjeti promjene iz kojih se kasnije može razviti rak.

Miomi maternice

Miomi su najčešći tumori maternice. Nije jasan uzrok njihovog nastanka, ali se zna da nastaju iz jedne jedine ćelije i da daljni rast te ćelije nije moguć bez utjecaja ženskih spolnih hormona koji promovišu ćelije mioma na rast i razmnožavanje. Zbog činjenice da je tumor hormonski ovisan, kod žena se pojavljuje nakon puberteta i rizik za njegovo pojavljivanje traje u čitavom reproduktivnom periodu. Međutim, dob kad je rizik za dobijanje mioma najveći je u periodu između 40 i 50 godina života. Nakon klimaksa se rijetko pojavljuje, a izuzetak su žene koje koriste hormonski nadomjesno liječenje. Od faktora rizika treba spomenuti da miome češće dobijaju žene koje su ranije, nego što je to uobičajeno, dobile prvu menstruaciju.
 
Prekomjerna tjelesna težina takođe je rizik za dobijanje ovih tumora, a postoji i genetska sklonost unutar pojedinih obitelji. Sa druge strane rađanje djece smanjuje rizik za dobijanje mioma i on je manji ukoliko je žena više puta rađala. Smatra se da se miomi javljaju u preko 20% žena, ali njihovu tačnu učestalost nije moguće ustanoviti, jer u preko 50% žena oni ne prave nikakve probleme i otkrivaju se slučajno prilikom ginekoloških pregleda.
 
Obično se govori o miomima, a ne o miomu. To je zbog toga što se vrlo rijetko dijagnosticira samo jedan tumor i u velikoj većini slučajeva radi se o grupi tumora (multipli miom) nejednake veličine koji, ovisno o mjestu, mogu praviti veće ili manje probleme oboljeloj pacijentici. Veličina im je različita od nekoliko grama, pa do više kilograma. 

Simptomi i liječenje mioma

Po svom smještaju liječnici razlikuju intramuralne, submukozne i subserozne miome (slika 2). Intramuralni miomi rastu unutar stijenke maternice, submukozni se nalaze ispod sluznice maternice, dok  su subserozni miomi smješteni na mišićnoj stijenci maternice. Svi oni mogu izazvati nepravilna krvarenje, što je jedan od glavnih simptoma prisustva mioma. Ova krvarenja su posebno izražena za vrijeme normalnog menstrualnog krvarenja, kad su ova krvarenja preobilna i često dovode do anemije. Svojim rastom tumor pritiska okolno tkivo, što uzrokuje bol. Jačina boli u velikoj mjeri je srazmjerna veličini tumora.