ISTINITE PRIČE

  Kada bih uzimala abdest, i česma bi presušila

U vama je bio leteći džin. Izlazio je svake večeri iz vas i lebdio nad vama. Vaša nevolja je došla sa tri strane. Prve dvije su vam poturale sihire, a treća je posipala zemlju sa mezara po vašoj bašči, i  kuda god ste hodili...

Nakon dvadesetogodišnje patnje i traženja lijeka ove riječi mi je rekao hadži efendija Hamdija Sudić. Sada mi je jasno odakle onolike moje glavobolje, vrtoglavice, strah... Od prije pet godina nisam mogla ni na namaz stati, neki glas me odgovarao od toga. Kada sam htjela abdest uzeti, česme su gubile vodu. Sa serdžade me nevidljiva ruka podizala. Noću sam čula strašne glasove i gotovo bila uvjerena da neko leti iznad mene. Čak sam mogla i vidjeti tog «letećeg džina» o kojem mi je hadži Sudić govorio.

  Mrtvačko lice

Uzaludne su bile dugogodišnje liječničke pretrage. Nalazi su bili uredni, a moje nesanice, jaki bolovi, visok pritisak - ostajali. Bog presudio zlim dušama koje drugima čine zulum i život pretvaraju u košmar!

Sve je počelo jednog proljetnog popodneva 1987. godine. Tijelo mi se počelo tresti, napala me jaka glavobolja, muka u želucu... Pripremila sam kahvu i nosila je prema dnevnom boravku, gdje je suprug sa djecom gledao TV, kada mi je tacna ispala iz ruku. Moje ruke su izgubile svaki osjećaj, tako brzo su postale «mrtve» i hladne. Vid mi se pomutio, magla pala pred oči. Srušila sam se na pod i zapomagla od jakog bola u glavi...

Od tada počinje moja životna drama, svaki dan je bio gori od prethodnog. A svaka noć, nova nesanica, nova borba sa nepoznatim bićima. Grčile su mi se ruke, noge. Od ponoći do tri sata jutrom su napadi bili najžešći, u znoju i strahu sam učila dove iz časnog Kur'ana. Plakala i okretala se na krevetu. Takva mi je bila skoro svaka noć.

  Sihiri u kahvi i soku

Za dvadeset godina provedenih kod mnogih liječnika, nalazi su bili uredni. Mnogi su me u potajici zvali «čudom» koji se ne može tretirati ni pod jednom medicinskom dijagnozom. Tada niko nije pomišljao na sihire. Ali kada sam gotovo klonula duhom i tijelom, kada sam vidjela «mrtvački» odraz lica svaki put pri pogledu u ogledalu, odlučila sam pomoć potražiti i kod duhovnih iscjelitelja.

Put me, prije nešto više od pet mjeseci, odveo u Kovače, kod hadži Hamdije Sudića. Čim sam stupila u hodnik njegove kuće osjetila sam jaku reakciju, počela sam povraćati, nešto me je gušilo, a neki glas mi je govorio da idem iz te kuće. Da bježim! Ostalo je bila magla... Kako se efendija pored mene stvorio, ja ne znam. Čim sam čula kako «uči» iznad moje glave, pritisak u prsima je popuštao. Sa mene je veliki teret počeo padati.

- Sihire si u kahvi i soku popila.
 
Rekao mi je to kada mi je bilo bolje. Nije rekao kod koga i gdje sam to popila. Oni će imati svoj pakao, strašnu Božiju kaznu za svoja zlodjela... Četiri mjeseca sam dolazila kod njega na terapije, svakih sedam dana. Dok sam bila kući pila sam «učenu» vodu i uzimala med koji mi je dao. Nakon dvadeset godina ponovo mogu reći da sam zdrava i da mogu raditi sve poslove. Nikada nisam zulum nekome činila, a eto, meni ga dušmani učiniše i uzeše mi dvadeset godina života pretvorivši ga u pakao.