Muhamed Salkanović (48), sarajevski taksista i pčelar otkriva zanimljive tajne iz pčelarske tradicije

Nekada su sjekire "sijevale" zbog pčela 

Nadomak poznatog sarajevskog izletišta Skakavac, u bogatoj prirodi Nahoreva, sarajevski pčelar Muhamed Salkanović je odlučio smjestiti svoje pčelinje carstvo od 127 košnica. Muhamed je po zanimanju taksista u firmi Sarajevo taxi, a u duši pčelar. Kaže, automobil vozi da bi se prehranio, a pčelari jer mu to život čini ljepšim i zdravijim. U svojim košnicama proizvodi uglavnom livadski i med u saču, za koji je u nekoliko navrata i nagrađivan. Pored meda, kaže, uspješno proizvodi i matičnjake.
Rođen je u prelijepom selu Pohare, kod općine Rudo, a u Sarajevo se doselio sedamdesetih godina. Spada u red onih rijetkih koji se pčelarstvom bave i na tradicionalni način - i dan danas se zaprti ruksakom pa ide po obližnjim planinama i brdima da traži pčele.

- Nekada su sjekire "sijevale" zbog pčela i meda - započinje besjedu naš domaćin.

Pčela pada na vodu

Kao što to, inače, biva, pčele je zavolio uz oca Muju, koji je važio za priznatog pčelara u Poharama. Tada se pčele nisu kupovale, nego oni koji su ih željeli imati morali su zasukati rukave, naoružati se strpljenjem i ići u potragu za njima po šumskim stablima, na kojima su pravile svoje pčelinjake. Znalo se da pčele najčešće puštaju roj u šumarcima ili na olistalim stablima. 

- Odlazili smo u planine bogate zelenilom. Kada bi pronašli vodu, kod nje bi zastali i sakrili se. Čekali smo da neke od pčela dođu i piju vodu, odnosno da "padnu na vodu". Tako je tada narod kazivao i bio je u pravu. Kada bi ih ugledali pomno smo ih posmatrali i pratili njihov let do stabla, koje se u većini slučajeva nalazilo u blizini. Znali smo da im je pčelinjak u stablu, u koje bi se uvukle - pojašnjava nam Muhamed ovaj zanat, za koji valja imati, kako reče - sokolovo oko.

Slijedeći korak je bio pljunuti u šake i prihvatiti se sjekire, posjeći stablo i spremiti lonce za med koji se slijevao niz deblo. Roj pčela bi se uhvatio na nekoj od obližnjih krošnji, stavljao u vreću i nosio kući.

- Nekada smo znali naći po puna tri velika lonca meda. Cijelo selo bi se sladilo po dva dana - govori ovaj pčelar, koji se ovom metodom još uvijek koristi i svoje košnice puni pčelama, a hambare medom.

- Jednom ko se omedi tako, teško to može zaboraviti i napustiti. Ja i danas uzdišem za djetinjstvom i tim događajima - dodaje Muhamed prisjećajući se vremena rahatluka.