A šta fali biti malo “dežmekast”?
 

Da život piše najbolje priče, sve same bestselere, najbolje to ilustrira sudbina Željka Samardžića, slavne mostarske zvijezde, koja je zasjala nakon njegovog bijega iz mostarskog ratnog pakla za Beograd. Otišao je u prijestonicu Srbije, malo zaigrao u medijima na nacionalnu i izbjegličku kartu, prešao na ekavicu, a kako su u to vrijeme beogradskoj publici nedostajali Oliver Dragojević i Kemal Monteno, njegova pojava je popunila tu prazninu.

Bez, kako kaže, dinara u džepu, sa suprugom i tri kćerke, započeo je svoj novi život i karijeru. Tamo su ga preko noći vinuli u estradne visine, postao je idol milionima fanova, njegovi albumi su najprodavaniji, koncerti najposjećeniji.
 
Sa svojim zadnjim albumom “Lice ljubavi”, Željko se predstavio i sarajevskoj publici na nedavno održanom koncertu u Skenderiji, gdje emocija nije nedostajalo. Sarajlije zaista vole ovog simpatičnog i skoro uvijek nasmijanog Mostarca, koji za svakoga ima neku lijepu riječ.

NE SPADAM U METROSEKSUALCE, ALI VOLIM DA SAM UREDAN I NAMIRISAN. Zar vam ličim na čovjeka koji ne vodi računa o tome? Ha, ha. Čak sam se počeo i dotjerivati. Na nagovor moga frizera odlučio sam da malo pustim kosu i nešto promjenim u njenoj formi.Vidjećemo na šta će to izaći. A volim i lijepe mirise, i na sebi, i na drugima. U mojoj torbici je uvijek neki parfem.

KAD SAM VIDIO GDJE PUŠE SINGAPURCI, ZGADILA MI SE CIGARETA ZA SVA VREMENA. Bilo je to prije osam godina. Obreo sam se na singapurskom aerodromu u prostoriji za pušače, “smoking area”. Bilo nas je svakakvih, bijelih, žutih, crnih, ćelavih… Prostorija zadimljena, ogromna pepeljara puna opušaka. Smučilo mi se i rekao sam sebi – Željko, vidiš u šta upadaš zbog svoje strasti prema duhanu. To je bio taj neki ključni momenat i otada nikada više nisam zapalio cigaretu. Sad mi je i kafa slađa i ukusnija.

ČAŠICA LOZE ILI NEKE DRUGE RAKIJE, KAO APERITIV, UVIJEK MI PRIJA. Ali, ne treba pretjerivati! Uživam i u vinima. Čak se mogu pohvaliti i sa nekom malom kolekcijom kvalitetnih vina koje sakupljam kao i satove, ali to je tek neki moj hobi u kojem pronalazim zadovoljstvo. Inače, često popijem i poneko pivo, ali nisam alkoholičar.

OBOŽAVAM JAPRAK I SARMU MOJE ŽENE. A nisu mi mrski ni morski plodovi, čorbice i salatice. Moram priznati da je moja žena odlična kuharica. Ma nisam vam ja “zlohran". To se vidi i iz aviona! Zar ne?
Ja vam se držim one narodne da zdravlje i snaga ulaze na usta. Dok mogu da jedem, “biva” zdrav sam i mogu sve raditi. Moja apoteka je pijaca, prodavnica zdrave hrane i kuhinja moje žene.