|
Ostvariti povoljan emocionalni odnos između pacijenta i liječnika težak je i naporan zadatak, ali zadatak koji uzvraća velikim plodovima
Što liječiti - bolesnika ili bolest!?
Smatra se da mnogi liječnici imaju potrebu da se potvrđuju pred pacijentom, pred društvom i samim sobom, da dokazuju svoju dobrotu i svoju sposobnost. Rijetko se događa, ali se ipak događa da liječnik agresivnošću odgovori na agresivnost pacijenta. Isto tako, neki pacijenti u kontaktu sa liječnikom uglavnom šute, što liječnici teško podnose. Drugi pacijenti opet imaju osjećaj da su svi dužni da im u svemu udovolje baš zato što su bolesni... Ljudski odnosi zasnivaju se, između ostalog, na principu uzajamne pomoći. Mi smo uvjereni da u našim najintimnijim osjećanjima posjedujemo dubok interes za druge ljude, ljude oslobođene od patnji. Pravi odnos između ljekara i pacijenta, je zapravo emocionalni odnos i počiva upravo na ovom principu. Liječniku je stalo da emocionalni odnos sa pacijentom bude pozitivan jer je takav odnos ljekovit sam po sebi i značajno pomaže u liječenju pacijenta.
Pacijent u prvom redu liječniku nudi sebe kao ličnost. Nudi svoje bolove, strahove, brige, nezadovoljstvo, nemire, drugim riječima sve ono što ga muči. U prvim kontaktima s liječnikom pacijent obično nudi simptome svoje bolesti na dezorganiziran način (stalno navodi nove simptome, iskaz o bolesti se mijenja). Kasnije se pacijent veže za jednu bolest ili jedan simptom. Strah, poštovanje, povjerenje
Koju će bolest pacijent ponuditi zavisi o njegovoj konstituciji, obrazovanju, socijalnom statusu i mnogim drugim faktorima. Događa se da pacijent u početku ponudi i nepovjerenje, mržnju i neiskrenost. To često ovisi o ranijim životnim iskustvima, kao i prethodnim iskustvima sa liječnicima, posebno u dječijoj dobi. Nije rijedak slučaj da pacijent ponudi liječniku svoje emocionalne probleme i usamljenost. Najprije se pacijent nudi liječniku opširnim i detaljnim iznošenjem svojih smetnji. Pacijent treba osobu kojoj može govoriti o svojim tegobama i koja će ga pažljivo slušati. U ovim situacijama potrebno je veliko strpljenje i razumijevanje liječnika. Neki pacijenti svaki dan traže sve više, i kada liječnik više ne može zadovoljiti ove potrebe, oni očajavaju i demonstriraju beznadnost. To su obično osobe kojima je u djetinjstvu bila uskraćena ljubav i žele je dobiti što prije i što više. Isto tako, neki pacijenti u kontaktu sa liječnikom uglavnom šute, što liječnici teško podnose. Ova šutnja može biti znak da pacijent testira strpljenje liječnika, ili jednostavno osjeća strah, stid ili (svjesni ili nesvjesni) otpor prema liječniku. Jedan od načina nuđenja sebe liječniku jesu i pozivi pacijenata u neuobičajeno vrijeme. To može biti vrijeme kada liječnik nije u službi, vikendima ili praznicima. Liječnici se znaju žaliti na «nepotrebne» noćne pozive pacijenata. Oni su nepotrebni po mišljenju liječnika, ali su potrebni pacijentu, jer noć i mrak simboliziraju napuštenost i usamljenost. Liječnicima, a i pacijentima je poznato da se svaka bol i patnja noću teže podnose. Pacijent često pomisli «samo da svane pa će mi biti lakše». Praznici ili vikendi imaju posebno značenje za pacijenta, jer tada bolest često izbija ili se pogoršava.
|