Drago Plečko: Moja sjećanja na budućnost

Ljudsko će tijelo moći mjesecima unutar sebe reciklirati istu vodu

Za što nas sprema evolucija ako je već barem jednom genetska igra pokazala da je moguće rođenje ljudskog organizma koji može mijenjati strukture kemikalija u tijelu voljom, mislima utjecati na imunosistem, gotovo trenutno regenerirati oštećeno tkivo na vanjskim i unutarnjim organima i reciklirati mjesecima, možda godinama istu količinu vode unutar tijela? Do toga da čovjek doista uzmogne svojom sviješću uspostaviti kontrolu nad tjelesnim funkcijama u teoriji je samo jedan korak. A ta će teorija možda postati praksom mnogo prije no što možemo i zamisliti. Dr. Teru Hiros, slavni njujorški kardiokirurg japanskog porijekla priznaje da ga još uvijek muči jedna čudna koincidencija: od svih grupa kojima je operirao srce, bez obzira na prognoze, najbolje su se oporavljali Svjedoci Jehove. Praktično se ne sjeća da je ijedan umro nakon zahvata iako su svi odbijali primiti tuđu krv!

  Vitamini za dušu ili ludnicu

Još je dokumentiraniji primjer legendarnog Neem Karoli Babe koji je kasnih šezdesetih počeo ugošćavati hippyje koji nisu znali dolaze li u Indiju radi hašiša ili duhovnih učenja. Najčešće je to bila mješavina koja je u pravilu završavala porazno. Među onima koji su se našli kod velikog jogija bio je i harvardski sveučilišni profesor dr. Richard Alpert, jedan od očeva psihodeličnog pokreta i osoba koja je uvijek uz sebe imala značajnu količinu LSD-a, „vitamina za dušu", kako je on to lijepo volio reći. Jogi koji je bio zamotan samo u običnu deku, ležao je na stepenicama svog ashrama i pitao Alperta daje li mu droga neke moći. Nadobudni se Alpert nadmoćno nasmiješio i pokazao golemu količinu LSD-a od 100 miligrama. Uzmemo li u obzir da je standardna doza oko 650 mikrograma, ispada da 100 miligrama u najboljem slučaju vodi u ludnicu za sva vremena. Ako to uopće konzument može preživjeti. Jogi je bez razmišljanja progutao cijelu količinu! Okupljeni su skamenjeni čekali satima da se nešto dogodi, no do kasno u noć jogi nije pokazivao nikakve znakove mentalnog poremećaja. Bilo je jasno da megadoza LSD-a uopće nije na njega djelovala. Fenomen do tada nepoznat znanosti.

Iako se ne nalazi na standardnoj listi siddhija (nadnaravne moći opisane u jogi, op. a.), upućeni tvrde da postoji sposobnost gutanja otrova bez posljedica a tumači se vještinom mijenjanja strukture molekule otrova umom,  čime isti u organizmu postaje sasvim bezopasna supstanca! Vrlo je malo onih koji su svjesni potencijala tog drevnog znanja. Teoretski gledano, ljudi budućnosti bi mogli, svladaju li tu neobičnu vještinu, mijenjati metabolizam u svom tijelu i tako se sami ozdravljivati od praktično svih bolesti. Nešto je slično predviđeno u prastarim spisima Veda.

Ima li naznaka u modernoj znanosti da bi se nešto takvo doista moglo dogoditi u dalekoj budućnosti? Odgovor je: da!

  Govor genima

Još je 1984. godine jedna znanstvena studija dr. Jeannie Achtenberg nagrađena kao najmaštovitija. Bavila se utjecajem svijesti na imunosustav. Svi su od prije znali da stres negativno djeluje na obrambene moći tijela, ali su ta prva istraživanja uvela pojam psihoneuroimunologije. Otkriveno je da moždane izlučevine „pašu" na receptore u imunološkom sustavu i time je dokazan direktan saobraćaj između mozga i limfocita. Dakle, psihom je moguće djelovati na tjelesne funkcije čak i na nivou molekula.

Na zanimljiv način u novije vrijeme to vjerovanje potkrepljuje i dr. Bruce Lipton u više svojih djela. Primjerice, u svojoj knjizi „The Biology of Belief" („Biologija vjere") kaže: „...Biološko se ponašanje može kontrolirati nevidljivim silama, uključujući misao, isto kao što može biti kontrolirano fizičkim molekulama poput penicilina, činjenica koja predstavlja znanstvenu bazu za energetsku medicinu, bez lijekova...". Javile su se i neke smjelije kalkulacije o tome kako postoji sličnost u strukturi gena i lingvistike ili da je moguće govoriti genima! Iako teza dolazi iz znanstvenih krugova još za nju nema čvrstih dokaza.

Dr. Carl Simonton je još ranih sedamdesetih na pacijentima koji su imali karcinom na vidljivom mjestu dokazao da vizualiziranjem istih kao manjih doista dolazi do njihovog bar djelomičnog povlačenja.