Zašto susjedi strahuju da se ne zamjere Kasimu Arnautoviću (86) iz sarajevskog naselja Sedrenik?

Ovaj nesvakidašnji starac od 86 ljeta je u svom dugom životu dva puta bio osuđivan na smrt. ''Potezali su pištolj na mene četnik i partizanski oficir, ali je uvijek metak ostajao u cijevi'' - kaže starina i dodaje: Nikad se nikome nisam zamjerio, ali ako meni neko nanese kakvu nepravdu, sustigne ga nesreća! Džeparoš je nedavno slomio nogu, a cura koja me je ostavila godinama je samovala. Mom jaranu koji mi je preoteo simpatiju, drvo je u šumi palo na glavu

Osamdesetšestogodišnji starina Kasim Arnautović iz sarajevskog naselja Sedrenik nije se jednom uvjerio kako su sustizale nevolje osobe koje bi mu nanijele neku nepravdu...

- To je izvan moje moći, Božije davanje! Vjerujte, nikada nikome nisam rekao ružnu riječ, niti sam sklon zamjeranju s ljudima. Ali ako neko ne zna moju moć, pa nešto učini što mu nikada ja ne bi učinio, sustigne ga neka nesreća; jal' slomi nogu, ruku, ili mu se dogodi ono najgore... Znaju to najbolje moji susjedi!

Nadnaravna sila

Ovaj vitalni starina, sa kućom na Sedreniku (Rogina 47), veli kako najmanje voli što mu se tako nešto dešava, ali ništa ne može učiniti da to preduhitri ili promijeni.

- Prosto me bude strah kada se neko ogriješi prema meni. Opominjao sam neke, ali džabe! Valjda misle da nešto umišljam... Ne smijem iznositi javno neke nemile primjere, jer me mogu optužiti vlasti ni krivog ni dužnog... Možda tu tajnu nikada neću dokučiti, ali mi šuhva kazuje da se to i to dogodilo zbog učinjenog grijeha prema meni. Neke godine, kada sam ostao bez novčanika u gradskom prijevozu, uvečer saznajem na vijestima da je stradao mladić kome je bilo duša zavirivati u tuđe džepove. Moji susjedi znaju kako su neki prošli... Recimo, jedan mladić, samo zato što me je odgurnuo na autobuskoj stanici, uganuo je nogu... Nije odmakao dva koraka od mene, a to mu se desilo...

Predviđa događaje

U "natprirodnu silu" Kasim se uvjerio još kao dijete u rodnoj Ilovači kod Goražda. Odrasli su mu govorili da je možda rođen sa "košuljicom", ali to nikada nije čuo od majke.

– Govorili su da sam zaštićen od uroka, da mi ni guja otrovnica ne more ništa... Da u meni ima nešto što ni sam ne znam šta je, uvjerio sam se u to dok sam ko' momak ašikovao s curama.

Veli da cura koja bi mu okrenula leđa, dugo je samovala, a momak koji bi mu je preoteo, doživio bi da ga drvo pritisne u šumi, ili da padne s konja...

- Sve se to najviše meni obijalo o glavu, jer su se od mene sklanjali ukraj, da ne kažem da su bježali od mene...

Da je bio nadaleko "čuven po išaretu" Kasim se sjeća još nekih detalja iz mladosti.

- Kada bi bile trke konja ili "momačke utrke", znao sam unaprijed kazati ko će odnijeti pobjedu. Mladić, za koga bih kazao da će biti prvi, darivo' bi me baš onom košuljom koju bi prvi jamio na cilju. I cure su me kitile vezenim mahramama, 'jerbo' sam im znao kazati kada i za kog će se udati.

Metak ostao u cijevi

Dok bude po suncu hodio, veli Kasim, nikada neće zaboraviti 1941. godinu, kada je iz pravca Čajniča bježao na drugu stranu Drine kod Ustikoline. Sjeća se:

- Kod "đemije" (čamca, koji je uz pomoć željezne sajle koristio za prijevoz putnika s jedne na drugu obalu) sustigoše nas četnici. Bi uz mene nekoliko žena i ljudi. Hoće da nas pobiju. Jedan, uperi pištolj u mene, povuče okidač, ali metak ostade u cijevi. Repetirao je, pa ponovo. Kada je pištolj ponovo zakazao, bacio ga u strahu i naredio drugim četnicima da nas puste. Tako sam spasio i drugima glave.

Da ništa nije bilo slučajno, uvjerio se Kasim Arnautović i 1952. godine, za vrijeme služenja vojnog roka. Bio je u sanitetskom vodu... Jedan oficir, kome su ustaše u ratu pobile porodicu, umislio je da je Kasim neki Murat. 

- Svaki dan me je opsjedao pitanjima jesam li taj neki Murat koji je pobio njegove, a onda mu se nešto prevrnulo u glavi, izvadio je pištolj i povukao okidač. Pištolj nije opalio. Dotrčali su drugi oficiri i odveli ga. Kasnije sam čuo da se ubio.

Ni minuli rat nije dobrog donio ovom nesvakidašnjem starcu, koji danas preživljava od skromne penzije sa suprugom Fatimom (75). U srcu nosi ranu koja ne zarasta. Izgubio je sina Izeta, kada je imao 53 godine.