Ramo Smajlović, predsjednik Udruženja pčelara "Roj" iz Srebrenika

Protiv patvornog meda, koji se širom BiH prodaje kao domaći, ne možemo ništa učiniti. Nemamo pravo takve ljude hapsiti, ne možemo im izreći zabranu rada, a nemamo ih kome ni prijaviti. Naša država, nažalost, nema odgovarajuće institucije koja bi ovu pojavu sprječavala i kažnjavala, provjeravala med na pijačnim tezgama. Vjerujte da su u Srebreniku, pa čak i na kompletnom području TK, sa pijace pobjegli pravi proizvođači meda

Ramo Smajlović, 70-godišnji pčelar spada u grupu najpoznatijih i najiskusnijih proizvođača meda na području Tuzlanskog kantona. Ovaj nekadašnji šef Odjela za narodnu odbranu u Srebreniku, ljubav prema pčelama naslijedio je od svog oca. Ta se tradicija, kaže, u porodici Smajlović prenosi s koljena na koljeno. On zvanično pčelari od 1970. godine. Kaže, da je pčela Božiji dar koji se mora čuvati kao oči u glavi.

- O pčelama sam naučio od moga oca. Moj je otac pred kraj Drugog svjetskog rata 1945. godine počeo prvi u BiH praviti košnice - sanduke, koje su zamijenile dotadašnje "vrškare". To su bile prve savremene košnice, kako u mom selu tako i u sjevernoj Bosni. U pčelarstvu čovjek svašta doživi, jer ovo je lijep posao - kazao nam je na početku razgovora Ramo Smajlović.

Tradicija jedina garancija

Njegov višedecenijski rad i ljubav prema pčeli su ga doveli na mjesto predsjednika Udruženja pčelara „Roj" iz Srebrenika. On to smatra obavezom i svojevrsnim priznanjem kolega pčelara sa ovog kraja. Naglašava da u Udruženju "Roj" postoje pisani tragovi još iz devetnaestog vijeka o prvim pčelinjacima u Srebreniku. Napominje da pčelar koji samo hvali sebe, a ne vidi ono što mu kolege rade, ne zaslužuje da bude u pčelarskoj družini.

- Pčelarstvo u Srebreniku ima dugu tradiciju. U devetnaestom vijeku ovdje su ljudi proizvodili med i pčelarili. Od 1971. godine prošlog vijeka mi smo se okupili u tadašnjem udruženju pčelara "Gradina". To su bila vremena u kojima se sve nekako vezivalo za staru kulu "Gradinu", simbol Srebrenika. Samo što se tek rođenoj djeci nisu nadijevala imena "Gradina", sve ostalo je nosilo to ime - od fudbalskog kluba, preko poduzeća do pčelarskog udruženja. Od 1999. godine aktivnosti pčelara jačaju. Tada mijenjamo ime u "Roj". Krenuli smo skromno, ali srcem. Danas smo solidna pčelarska armija sa osamdesetak aktivnih pčelara, koji imaju minimalno 20 košnica. Broj košnica je u stalnom porastu. Davno smo premašili cifru od 3.000 košnica na području općine. To je ogroman kapital i šansa da naši pčelari dobijaju i određena podsticajna sredstva.

Kao i većinu istinskih zaljubljenika pčelarstva i boraca za zdrav prirodni med, i Ramu i njegove kolege iz Srebrenika, ponajviše brinu neodgovorni pčelari i "falš" med.