ISTINITE PRIČE

Enisa Balešić iz sela Modrinje kod Kaknja liječila lošu cirkulaciju kod bioenergičarke
iz Kaknja, a ostala u drugom stanju

Čim su se uzeli, željeli su djecu. No, to im nikako nije polazilo za rukom. Nalazi su pokazivali uredno stanje kod oba partnera, ali ništa - negdje je problem očigledno postojao, samo gdje?! Liječili se u Travniku, Zenici, Kaknju... Lijek su tražili i kod hodža, gatara, travara... Svi su obećavali, ali se nikada ništa nije obistinilo. Sve do jednom...

Dvadesetog aprila ove godine, u kući Ahmeta i Enise Balešić iz sela Modrinje kod Kaknja, bilo je neobično veselo. Suze radosnice, smijeh, telefoni ne prestaju zvoniti još od jutarnjih sati... Enisa je po prvi put ostala u drugom stanju nakon deset godina braka sa Ahmetom. Barem je tako pokazao test trudnoće kojeg je tog jutra radila čak dva puta. Sretni mladenci, oko podne, zovu telefonom i kakanjsku bioenergičarku Hajriju koja im je bioenergetskim tretmanima i pomogla da dođu do tako željene trudnoće.

- Šta da kažem! Sretna sam zbog vas, ali i ponosna na sebe. Malo sam zatečena od svega. Nisam očekivala da će Enisa ostati trudna nakon samo tri tretmana - zadovoljstvo se čulo sa druge strane telefonske linije.

    "Nije im se dalo"

Bolna priča o Enisinom sterilitetu počela je prije deset godina. Čim su se vjenčali željeli su djecu. No, to im nikako nije polazilo za rukom. Nalazi su pokazivali uredno stanje kod oba partnera, ali ništa. Negdje je problem očigledno postojao, samo gdje?! Liječili su se u Travniku, Zenici, Kaknju... Lijek su tražili i kod hodža, gatara, travara... Svi su obećavali, ali se nikada ništa nije obistinilo.

- Vjenčali smo se '98. godine u Travniku. Tačno na datum kada sam deset godina poslije saznala da sam u drugom stanju. Ja sam tad imala tek 17 a Ahmet 20 godina. Doselio je iz porušenog Jajca u Travnik, gdje sam ja i ranije živjela i, tu smo se upoznali i uzeli. O djeci smo razmišljali od samog početka braka, ali sve donedavno nije nam se dalo - priča Enisa dok joj sjećanje na minuli period i danas izaziva gorčinu u grlu.

Deset godina su lutali bezuspješno i na kraju odustali od svega. Posvetili su se jedno drugom.

- Pomislila sam od Boga je, šta se tu može! Hiljade brakova živi bez djece. Mada, opet, čudan je to osjećaj. Oplakala bih svako dijete koje bi se rodilo u našem komšiluku. S jedne strane mi bude drago kada neko dobije prinovu, a s druge opet bila sam tužna i nesretna. Uvijek samo jedno pitanje u mislima: zašto se i ja ne mogu radovati tom Božijem daru - priča Enisa.

Onda se, kaže, desilo nešto nevjerovatno. I danas vjeruje da je to bio samo Božiji dar.

- U posljednje vrijeme sam imala problema sa desnom rukom - na momente sam osjećala trnce u ramenu. Moja mama je, nekada ranije, imala slične probleme. Njoj su pomogli bioenergetski tretmani kod bioenergičarke Hajrije, pa sam se i ja odlučila na takvu vrstu liječenja. Međutim, žena koju do tada skoro nisam ni poznavala, za kratak period mi je postala jako bliska. Otvorila sam joj se na drugom našem susretu. Dok mi je radila ruku, pričale bismo o mojoj nesreći, čežnji za djecom, o svim protračenim godinama i uzaludnim pokušajima da ostanem u drugom stanju. Moje riječi je slušala pažljivo, a onda, u neka doba, predložila da pokušamo sa bioenergijom otkloniti taj problem. Nisam mogla ni sanjati da će se to desiti, pogotovo ne nakon tri tretmana.

   Sretni 20. april

Dvadesetog aprila ove godine, Enisa i Ahmed su proslavljali desetu godišnjicu njihovog braka. To jutro je Enisa ustala i, po nekoj inerciji, uradila test trudnoće. Bio je pozitivan. Nije vjerovala svojim očima, pa je ponovila test. Opet je bio pozitivan.