|
Izet Spahić, inženjer rudarstva i istinski zaljubljenik tradicije iz Gračanice, autor je "Narodnog kalendara"
Vrijeme se nekoć mjerilo
zarezivanjem crtica na štapu
Na sedamnaest stranica bijelog papira utisnuo je narodni kalendar kojeg je nazvao još i "kalendar života". Spahić detaljno prati i opisuje svaku heftu tokom cijele godine: kada počinje sjetva, kada je prozuk, jurjev, aliđun, kasum, kada se kisele paprike, suši meso, završava goveđa zima...
Pedesetosmogodišnji inženjer rudarstva i istinski zaljubljenik tradicije, Gračanlija Izet Spahić, nedavno je priveo kraju svoj neobični projekt. Na sedamnaest stranica bijelog papira utisnuo je narodni kalendar kojeg je nazvao još i "kalendar života". Spahić detaljno prati i opisuje svaku heftu tokom cijele godine: kada počinje sjetva, kada je prozuk, jurjev, aliđun, kasum, kada se kisele paprike, suši meso, završava goveđa zima...
Predanja o vjerovatno najstarijem kalendaru na našim prostorima, prikupljao je posljednjih desetak godina: prvo od rahmetli babe Sulje, narodnog sveznadara koji je u srcu čuvao sve iskone gračaničkog kraja, a onda i od ostalih mještana Piskavice, rodnog sela udaljenog četiri kilometra od Gračanice, iz kojeg je kao srednjoškolac odselio još davnih sedamdesetih godina. Nešto je prepisao iz literature, a pojednim detaljima iz kalendara i sam je bio svjedok. Za minuli period, veli, potrošio je vagon papira, isto toliko pročitao knjiga i spisa, a o pređenim kilometrima i potrošenim satima u razgovoru sa starijim ljudima, suludo je i govoriti.- Sjećam se, recimo, da se kod nas u selu vremenska prognoza gledala prema zvuku ćire. Ako je jutarnji zvuk voza sa pruge Doboj - Tuzla bio glasniji od ćire sa pruge Brčko - Banovići, dan je obećavao lijepo vrijeme. Eto, to je recimo jedan zanimljiv detalj kako smo mi u selu gledali vremensku prognozu. Hefte su se, dalje opisuje Spahić, bilježile zarezivanjem crtica na drvenom štapu tokom cijele godine, a štap bi se bacao kada bi se koševi napunili hranom. Međutim, danas se bilježe samo veliki događaji, a te male stvari se zaboravljaju. Kroz svoj projekt o narodnom kalendaru pokušat će barem nešto otrgnuti od zaborava.
Sunčani sahat
Prema Spahićevim istaživanjima, narodni kalendar je godinu dijelio na dva godišnja doba: ljeto i zimu. U ovom zanimljivom serijalu, uz saglasnost autora otrgnut ćemo od zaborava dio naše tradicije i narodnih vjerovanja. Ljudi su kroz povijest osjećali potrebu da bilježe događaje. Uočili su određene zakonitosti u dužini dana i noći, kretanju sunca, promjena na mjesecu i promjeni klimatskih uslova. Svi ti ciklusi koji su se zakonito ponavljali su naveli čovjeka da promjene, kao novu dimenziju, nazovu vremenom. Utvrdili su i jedinice za mjerenje vremena a to su: osnovna jedinica je dan, veće jedinice su sedmica (hefta), mjesec i godina, stoljeće (vijek) i milenijum. Praćenje vremena je vezivano za kretanje sunca, zemlje i mjeseca u svemiru. Godinu je predstavljalo vrijeme potrebno da planeta zemlja na svom eliptičnom putu obiđe oko sunca.
|
Teme 
