Enveru Ć. iz Sarajeva od djetinjstva su negativne sile vodile "korak naprijed - dva nazad"

   Vjenčali smo se po drugi put

Mjesecima sam obilazila specijalističke ordinacije, koristila različite terapije i lijekove. Sve je bilo bez rezultata. Ja sam i dalje tonula, jela se iznutra, sve me to iscrpljivalo, cijedilo. U takvom stanju sam se obrela kod Vidovite Bebe. Rekla sam joj da za sve svoje nevolje krivim moga muža.

- Vaš muž vas voli najviše na svijetu. Njegova ljubav je velika i strastvena, ali nestalna. Moglo bi se lako desiti da ga vjetrovi života i negativne energije odvuku od vas. Nažalost, slika je nejasna. Vi kao da ćete jedno vrijeme živjeti u samoći, nakon čega vam je ponovo izvjestan brak - kazala mi je Beba

Moj životni put uistinu bi se mogao nazvati trnovitim. Nakon mnogo uspona i padova, i osjećajnih i materijalnih, danas se mogu nazvati sretnom ženom. Da mi je to neko rekao prije tri godine, nazvala bih ga luđakom. Čak sam i Vidovitu Bebu, moju spasiteljicu u tom najkritičnijem periodu, smatrala neozbiljnom. Svaku njenu riječ sam tumačila glupostima, nebulozama, "praznom pričom".

- Uzalud bježiš... Ponovo ćete biti zajedno, uživati u sreći, ljubavi i harmoniji. Vama je suđeno da se borite protiv negativnih energija, te da iz svega izađete kao pobjednici - govorila mi je Beba prije tri godine za vrijeme moje prve posjete njenoj ordinaciji. Tada sam imala čudne noćne more, bila sam pred razvodom sa mužem, neki medicinski nedefinisan osip i čudna gušenja su me dovodili do nervnog sloma. Imala sam osjećaj da nikome nisam dobro društvo i da svi od mene okreću glavu.

   Ludi od ljubavi

Veza sa Adilom počela je burno i sasvim neočekivano. Upoznali smo se na jednoj svadbi, kao da smo odmah znali da smo jedno drugom suđeni. Iako sam inače prilično distancirana u takvim situacijama i nerado se upuštam u bilo kakav odnos prije nego što dobro upoznam dotičnu osobu, sa Adilom sam bila zaboravila na svaki oprez.

Plesali smo cijelu noć. Nije me ni bila briga kako će komentirati ostali svadovi i veliki broj moje uže i šire rodbine. Naravno, primjedbi nije nedostajalo tako da su ga svi smatrali dobrom prilikom i poželjnim zetom, zamjerali su nam što se ponašamo kao da smo u vezi već stotinu godina, a ne kao da smo se tek upoznali. Ludi od ljubavi, dmahivali smo rukom na takve prigovore. Bili smo dovoljni sami sebi.

Već idućeg ljeta slali smo pozivnice za vjenčanje. Njega je pomalo zamarala cijela zbrka oko organizacije vjenčanja pa mi je dao otvorene ruke što se tiče svega, a i zabranio je svojoj mami da se upliće sa svojim idejama i prijedlozima. Tako sam uz pomoć svoje kume, najbolje prijateljice iz djetinjstva, ostvarila sve svoje zamisli. Organizirali smo vjenčanje iz snova.

Bračni život je također ispunio moja očekivanja, barem u početku. Činilo mi se da će period naše sreće trajati zauvijek. No, već nakon godinu i pol naš je brak počeo klimati. Kao da je neko naručio naše svađe i netrpeljivost. Njegovo prisustvo me je zamaralo, ubijalo, nerviralo. Tjerala sam ga od sebe, a kada nije bio uz mene ljubomora me je izjedala. Neki čudan i podmukli bol u želucu, praćen mučninom i gušenjem, svakodnevno se pojavljivao gotovo u isto vrijeme - u prvim večernjim satima i oko ponoći. A kada se počeo pojavljivati neki čudan osip po tijelu, kojeg je prvi Adil primijetio, jedne večeri, posumnjala sam da je on donio neku infekciju. Optužila sam ga da flertuje sa jeftinim ženama.