Aiša Đezić, Sarajevo

Komšinica se u mojim snovima pretvarala u zmiju

Težak je život bez majke. Ja sam svoju izgubila kada sam imala devet godina, umrla je. Tada nisam bila svjesna kakav me život čeka bez nje. Bol za njom vremenom je bila sve jača. Koliko li sam samo noći preplakala i pitala se zašto je moja mama morala tako rano otići, a silno mi je trebala. U tim trenucima očaja sam se zaklela da moja djeca nikada neće osjetiti tu bol i da će uvijek uživati u roditeljskoj ljubavi. Zbog zlobe nekih ljudi u godinama koje su slijedile tu svoju zakletvu sam bila pogazila. Uz pomć sihira prva komšinica meni i mojoj porodici je pripremila pakao od života.

   Dva stranca

Ni moj suprug nije imao sjajno djetinjstvo, tako smo pred samo stupanje u brak obećali jedno drugom da naša djeca neće nikada osjetiti bol kao mi. Doduše, u prvim danima braka zapadali smo u razna iskušenja, ali brak nam je iz dana u dan bio sve stabilniji. Uz sebe nismo imali nikoga ko bi nam mogao pomoći. Živjeli smo kao podstanari, i u takvom "selećem" životu dobili smo dvoje divne djece... Lagala bih kada bih rekla da nije bilo teško, da nije bilo sekiracije i nervoze. Ali, najbitnije od svega nam je bilo da su nam djeca, a i mi sa njima, doista bili sretni >>>