Dođe jedan Fikret iz Velike Kladuše, prije neki dan. Ima hepatitis. Ja ga izliječim sa dvije flaše svog sirupa. Nakon toga, dođe mi čovjek i ja mu za jedan dan skinem visok pritisak koji ga je godinama mučio. Žene se zapuste, pa kada im štitnjača skoro prestane raditi, vape za pomoć. Ali šta, mora se narodu pomagati – govori Drago 

Ljubuški je najljepši grad u Hercegovini. Topao, sa dosta mediteranskog šmeka, gostoprimljiv, dobronamjeran čak i prema onima koji to nisu prema njemu.

Nema tih očiju koje se mogu nagledati slapova sa rijeke Trebižat, na čijim obalama je i nikao ovaj stari hercegovački grad, nit ima duše koja se može nadiviti staroj kamenoj tvrđavi što sa vrha Buturovice već šest stoljeća, danonoćno, motri na Ljubuški i Ljubušake.

Lijepe i pitome, a istovremeno neobične, misteriozne, zavijene velom tajni, su i ljubuške ulice. Tu svaka kuća, svaka familija, svaki sokak skriva neku tajnu. A, najviše je onih koji kriju učinkovite narodne lijekove za mnoga oboljenja. Zbog ovog fenomena Ljubuški svake godine posjeti na hiljade ljudi iz svih krajeva, ne samo BiH već i Hrvatske, Srbije, Slovenije, pa i Austrije, Norveške, Švedske.

Ipak, jedna kuća se izdvaja. A to je Drage Vukšića iz zaseoka Otok, sedam kilometara od Ljubuškog prema Vitini. Barem deset narodnih dragulja, učinkovith lijekova, prirodnih, nezatrovanih, dokazanih na mnogim bolestima, već 40 godina čuva ovaj travar. I niko još nije pronikao u njihovu tajnu. Vrlo je malo onih koji od Drage nisu imali fajde. Ako ih je i bilo, njima je ovaj Ljubušak pare vratio.

OSTATAK ČLANKA PROČITAJTE U PRINTANOM IZDANJU AURE OD 24. JANUARA 2011.